Istinite priče o druženju s orlovima...
Nema leba bez neba!
Blog
utorak, kolovoz 4, 2009
Iznad nepreglednih ravnica mađarske strane Baranje, ovih se dana okupila ženska elita svjetskog jedriličarstva odmjeravajući snage u najjljepšem sportu. Vrijeme ih je služilo fantastično prvih 8 dana natjecanja, baze se nisu spuštale ispod 2000 metara, a zadaci su prelazili i 700 kilometara.

Posjetivši jučer Szeged, prvi smo puta vidjeli neke ptice koje često letimo u zimskim mjesecima na Kondoru. ASG29 potvrđuje svoju dominaciju i čest je izbor najboljih svjetskih jedriličarki. No bilo je tu i lijepih libela, cirusa sa wingletima, starih asw-a koji se danas već rijetko viđaju, te ostalih starih ptica koje sve odreda danas lete samo u klupskoj klasi.

Segedska livada priča je za sebe. Široka koliko i dugačka omogućava paralelan start petnaestak jedrilica u isto toliko kolona. Pet aviona povlači svih pedeset jedrilica za samo 50 minuta. Moguće je sletanje i polijetanje praktički u svakom pravcu.

Iako je početak jučerašnjeg dana obilježilo nebo prekriveno cirusima pa smo mislili da čak i neće biti letenja, cure kreću gore i grebu se grčevito prvih sat vremena. Oko 14 sati kreću na AAT (assigned area task) dug 150 do 500 mogućih kilometara, trajanja 3 sata, iako je nebo još uvijek pod cirusima i prilično plavo. Ogromne obrađene površine mađarske ravnice ipak nisu dopustile dominaciju cirusa, pa sat i pol nakon starta nebom dominiraju školski lijepi, debli masni kumulusi visokih baza za koje tek sada vidim na OLC-u da su bile na 2500m, kao i proteklih dana (OLC mađarska 3.8.2009.).

Fantastični uvjeti za jedrenje u ovom dijelu Mađarske privlači sveke godine sve više natjecatelja na popularni Flatlandcup, svojevrsno otvoreno prvenstvo Mađarske, koje slijedi odmah po završetku Svjetskog ženskog prvenstva. Kao šlag na kraju, nagodinu se ovdje održava i svjetsko muško prvenstvo, pa tko promaši posjetiti Seged ove godine, neka si svakako ubilježi posjet ovom pitoresknom gradiću 2010. godine.

Ono što nas je najviše fasciniralo, a što ipak možemo razumjeti, nedostatak je bilo kakvih posjetitelja i promatrača na jednom ovakvom događaju. Trojica Osječana osjećala su se to popodne na segedskoj livadi usamljeno među onim silnim pilotkinjama čija dob rijetko pada ispod 40 godina. Jedino je naš aparat škljocao unaokolo i jedino su naši prsti željni palice pipkali i mazili staklaste površine uglancanih ljepotica vitkih krila. Tu i tamo koja suza okvasila je prašnjavu segedsku livadu na plus 36.

A sada i ona loša strana Segeda - nemojte probavati mađarski fiš jer bijaše jučer kako se treći puta prevarih naručivši ga u nekom mađarskom restoranu. Nije to ni blizu onih naših domaćih slavonsko-baranjskih slasnih fiševa, kao da im se ni neda praviti ga.
Puno više od riječi nalazi se u galeriji pa škicnite:
Galerija WWGC 2009 Szeged
Link WWGC 2009 Szeged
jedrenje @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 7, 2009
Najvažniju činjenicu ovogodišnjeg kampa izrekao je Gabela tek pretposljednjeg dana:
- VAŽNO JE DA SMO SE NAPOKON OKUPILI!
Iako je od 11 dana kampa vrhunskih uvjeta za jedrenje bilo "tek" 4 (od toga 2 zadnja kada je većina već pošla u matične baze, a 1 onaj prvi kada je većina sudionika još bila na putu), a još 4 se jedrilo onako za dušu po slabijim termičkim uvjetima, nakon što protekne malo vremena svi će se vjerojatno složiti da je okup ovolikog broja hrvatskih jedriličara iz većine klubova te gostiju iz Slovenije puno važniji od broja natučenih kilometara na jednom XC kampu.
Neki su po prvi puta odjedrili van dometa matičnog aerodroma, jedreći bez vremenskih, prostornih i visinskih ograničenja, neki isprobali 4-metarske stupove, a neki po prvi puta u životu sletjeli van aerodroma u oranicu preletjevši prije toga električne vodove. Većina je po prvi puta na jednom mjestu vidjela na startu 10 jedrilica ispred sebe, čekajući u zadnjoj na redu za šlep. Dobar će ovo biti okidač za organiziranje sve više ovakvih kampova po Hrvatskoj, siguran sam u to, a najviše se nadam da će jedan od takvih biti i Korenica. A Slanina kup zasigurno i nagodinu u istome terminu.
Više na: slaninacup.blogspot.com
jedrenje @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 12, 2009
Nestabilno s lokalnim pljuskovima - prognoza je koju svaki jedriličar samo poželjeti može! Iako smo se jučer ujutro okupili već oko 9 sati iščekujući prve kumuluse, na nebu sve do 13:30 nije bilo ni oblačka. Odlučismo isprobati suhu termiku, no čim smo izgurali prve su se ovčice već pojavile daleko, a gdje bi drugdje, nego na brdima Papuka.

Zahvaljujući uvijek dobrosusjedski nastrojenim Brođanima, sjedam u njihovu švicarsku pticu i B4 ubrzo je gore u prvom stupu. Na 1300 metara neki poznati prizori - mladi orao štekavac preselio se malo južnije pa sada nad aerodromom napada nedužnog Daria za upravljačem zmaja. Vrtimo u istom stupu, a kada se zmajar približio, zavrćem u smjeru zapad gdje se gomilaju obećavajući kumulusi.
Ogromne bijele spodobe isprva imaju bazu oko 2300 metara, a kako se približavam brdima ona raste sve do 2700 metara! Rekord ove godine i obećavajuća visina jer sezona je tek počela. Iznad Našica okrećem nazad prema istoku namjeravajući napraviti dugačku dionicu sve do Vukovara ili Iloka no vrijeme iznad aerodroma i istočnije ne izgleda obećavajuće, potpuno plavetnilo. Okrećem stoga jednu dionicu prema Mađarskoj, a potom na jug prema granicis Bosnom.

E tu priči stiže kraj jer se na putu prema točno iznad Đakova formirao Cb. Kiša i led ispod lijevog krila, a na sunčanoj strani Cb-a mirno kao po ulju s konstantnim dizanjem od 1 metra. Nebo se prema jugu sve više zatvara i okrećem prema istoku gdje je još uvijek ostalo nešto sunca. U sjeni sjeverno od Cb-a turbulencija i konstantno curenje 2 do 3 metra, dok se istovremeno i vjetar na zemlji pojačava, a šef sa zemlje javlja 10 metara i prestanak padobranskih aktivnosti. Iznad Osijeka vjetar je puno jači nego pri zemlji, tako da na 1000 metara, okrenut u vjetar iz smjera juga, GPS pokazuje 50 na sat, a brzinomjer u jedrilici 100, što će reći da je vjetar gore nekih 25 čvorova.
Odlučujem se pričekati dok vjetar malo smiri, no svaka termička aktivnost potpuno je prestala zbog utjecaja jakog vjetra, koji je, da nesreća bude veća, smjera okomitog na smjer piste! Neki čudan školski krug, sa base legom pod 30 stupnjeva na pistu, vodi me do finala a ptica se trese i podrhtava dok pariram vjetar i nosom i nagibom, što nikad u životu prije nisam imao prilike probati! Sretna okolnost je da se ovaj puta, nekad davno naučena, teorija iz učionice u potpunosti pokazala istinitom pa se vjetar pri zemlji zbog trenja i prepreka ipak u znatnoj mjeri smanjio pa slijećem bez imalo traverze, samo sa malim nagibom u vjetar.
Jedno od najzanimljivijih jedrenja u karijeri završava trackom od 191km po OLCu, iako sam planirao i puno više jer se moglo ostati još barem sat vremena u zraku, no lijepih strana ovoga leta je ipak puno više no ne toliko bitnih kilometara. Križ u blaniku nije bio moje sreće, pa se nije maknuo iz suhe termike te je zabilježio tek pedesetak kilometara. No, kako rekoh, sezona je tek počela...
I da ne zaboravim, čestitke kolegi Bakliži iz Zagorskog aerokluba, koji je unatoč godinama, jedan od rijetkih u Hrvata prihvatio podijeliti svoje letove sa jedriličarskom populacijom pa ga sve češće viđamo na OLC listi kako skuplja kilometre za HR.
OPTIMIZE!!!
Kruger track 191km
Kriz track 54km
jedrenje @ 10:09 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 6, 2009
SUBOTA, 4.4.2009. 156km 2000m

Početak sezone za debeljuškastog mi prijatelja nije mogao bolje početi. Subota kao dan za zagrijavanje, kumulusi su odjednom prokuhali točno u 13 sati, blanici se na brzinu pripremili i u roku od 15 minuta već smo bili gore. Kriz na prednjem, a ja na zadnjem sjedalu, sretni kao mala djeca, već planiramo kilometre. S obzirom da je vjetar istočni, a prvi dan ozbiljnijeg jedrenja, odlučujemo samo na šaltanje dionica istok-zapad, s tim da prvu dionicu radimo što dalje prema istoku u vjetar - do Vukovara, odnosno granice sa Srbijom.

Teškom mukom Kriz se vere prema gore i nikako ne prelazi 1700 metara, a potom ga molim za 5 minuta komandi jer je lijino oko pod lijevim krilom ugledalo jedan debeli masni Cu, i eto nas ubrzo sa 4 do 5 metara penjanja pod bazom na 2000m. Prepuštam mu ponovo komande i vadim mob ne bi li videom zabilježio prvu ovogodišnju bazu te nastavljamo s jedrenjem.
Nakon Vukovara, lagana dionica niz vjetar prema zapadu, kumulustrade u smjeru vjetra, što bi narod reko - lagano bazdimo uz minimalno curenje. Vrijeme prema jugu sada izgleda bolje i okrećemo prema Vinkovcima, a potom ponovo prema istoku. 100 kilometara sada je već palo, a

 vrijeme se odjednom gasi! Kako su brzo propupali, kumulusi se istom brzinom odjednom počinju gasiti iako još nema ni 16 sati! Odrađujemo još par zadnjih dionica na brzinu i potom na slijetanje. 156km za prvo Krizovo jedrenje ujedno je i potvrda njegova osobnog rekorda iz 2007. A cijelo ljeto je još pred nama!
OLC track 156km

NEDJELJA, 5.4.2009. 180km 2200m


Kao naručeno, nedjeljno je jutro opet nagovjestilo da će biti dobar termički dan. Ovaj puta prokuvalo je već u 11 sati, ali puno sporije nego dan prije. Prvi kumulusi pojavljuju se na našičkim brdima i vrlo polako se šire i prema nama. Punih sat vremena trebalo je da dođu i do nas, a potom slijedi guranje. Posada u sastavu Kriz i Kruger ponovo kreće gore puna optimizma, iako dan izgleda puno lošiji nego subotnji, što se kasnije pokazalo kao loša pretpostavka. Kumulusi, iako puno rjeđi i bezveznijeg izgleda, dižu sa prosječnih 2 metra, no danas sve do 2200 metara.

Da ne bi opet bazdili istok-zapad, odlučujemo prve dvije (relativno) velike dionice odraditi u smjeru jug-sjever. Prema Vinkovcima, a potom gore sve do mađarske granice. Nebo koje se ispočetka počelo zatvarati pod velom nekih visokih cirusa, nakon 15 sati ponovo se razvedrava i nastavljamo s nabijanjem kilometara.

Brzo pada Križov osobni rekord, a on sav sretan hvata zadnjih par dizanja od svega pola metra ne bi li srušio i dvjestotku, no sumrak se nemilosrdno približava i ostajemo na "samo" 180.
Slijetanje u smjeru istoka prilika je za još jedan video s rukom kroz prozor, a potom na staro pilotsko svratište - OMV, gdje se kuju novi planovi i raduje nadolazećem Slanina kupu na kojem će, nadamo se, pasti i neki novi, ne samo osobni nego i Hrvatski rekordi. I da ne zaboravim, hrabri je Maverick tog popodneva imao pravi dog fight negdje na baranjskom nebu kada mu je golemi orao štakavac pokušao sletjeti na krilo. Prisebni je Maverick brzo reagirao te događaj zabilježio i mobitelom.
OLC track 180km, 230 OLC bodova
OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:34 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 29, 2009
Kraj apstinencijske krize od jedrenja nasreću došao je jučer kada je posada u sastavu Maverick i Kruger otvorila sezonu na istoku Hrvatske.

Maverick je tako postao prvi pilot u Hrvata koji se ove godine upisao na OLC, uspješnim letom preko 50 bodova. Vrijeme bijaše prosječno, baze na cca 2000, dizanja do 3 metra, no siva zavjesa sa zapada brzo se navukla i nad nas ugasivši tako i zadnje kumuluse nakon 2 sata jedrenja. Ostali tog dana nisu, dakle, dobili priliku, no sezona je tek počela, kao i užurbane pripreme za Slanina kup 2009 - bitku jedriličarskih orlova na slavonskom nebu popunjenom, nadamo se, bazama na preko 3000...
Maverick&Kruger 42km olc flight.
Fotke s jedrenja
OPTIMIZE!
jedrenje @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 26, 2009
Dijete plače, žena kuka, skačem s busa, stvari ispadaju, auto ladan, trpi okretaje... No ipak stižem na prvi letački dan i prve provjere - NAPOKON!!! Zimski je san gotov, sezona je počela.
Vjetar koji je tog dana pirio prosječno 20 čvorova, popodne se malo smirio. Zalazak sunca, sivi oblaci na obzorju, srce se usporava, hormon sreće se izlučuje, pilot sretan vodi uzde blanika.
Deset minuta traje kao cijelo jedno poslijepodne. Sretna grupa gura blanika na spavanje, pajpera također. Ladno osvježenje u bistrou uz duge letačke razgovore. Planovi se kuju, osjetila oštre. Pilot spava snom male bebe...
OPTIMIZE!
jedrenje @ 08:52 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 23, 2009
Ajde da i neki konkretan dogovor padne tijekom zime sa onim s kim je inače dogovor jako teško postići. Planirasmo posjetiti Bled, meku jedrenja u susjednoj nam Sloveniji, ali je rani prošlojesenjski snijeg omeo planove. No, kako za jedrenja ima vremena sve do penzije, odlučismo jučer ljuti mi neprijatelj i ja ostavriti planirano te odmah poslije slanina kupa, kao šlag na kolač, posjetiti ljupku destinaciju. Da ne bi sve ostalo samo na riječima, MrNo vadi i keš (EU valutu) za put, pa će jedrenje u kakvom duo discusu ipak pasti. Kamera je sve zabilježila, a u slučaju promjene plana, gorke osjećaje zasladit će nam mlado pečeno janje.
Da se u zimskim mjesecima na našoj livadi ne vode samo pusti razgovori, potvrdili su jučer i
drugari jedriličari na ovjesnim jedrilicama, zajedrivši i po više od sat vremena na slaboj termici i bazama od 600 metara. Bijaše tamo svakojakih čudesa, među kojima i ovaj tandem zmaj na točkićima, pa oni koji žele, ali se nikad ne bi usudili sami probati ovaj prelijepi sport, sada imaju priliku na čepinskoj livadi u tandemu sa iskusnim instruktorima.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 25, 2009
    Jes da već dulje vrijeme piju samo prokuvanu Savulju, al imaju vrhunsku domaću slannu, u što smo se uvjerili posjetivši ih za novu godinu, ali i danas kada je ekspedicija hrabre jedriličarske četvorke iz prijateljskog nam SB kluba, predvođena kapetanom Fićom, posjetila osječki aeroklub i ovdašnje kros kauntri letače.
    Točni ko MrNo kad ne zahebe, eto ih u 9 o klok, sjedaju u priručni studio JTV-a i u maniri najboljih TV zvijezda počinju svoje priče... Bijaše tu svega - o uništenim sredstvima, planovima za predstojeću sezonu, kulinarskim umijećima, ženskoj reprezentaciji i još štošta. Obećaše da će nam se pridružiti u ovogodišnjim ekspedicijama diljem EU, počev od Friedrichshafena pa do neizbježnog svjetskog prvenstva u jedriličarstvu namjenjenog ženama. U vrijeme održavanja dotičnog prvenstva, saznajemo ekskluzivno za JTV,  stanovnici tamošnjeg Szegeda odlučili su kolektivno uplatiti policu osiguranja od nezgode uzrokovane trećim licem.
    Nakon završene emisije, gosti (sada u maniri najboljeg domaćina?!) odlučuju izvaditi asove iz rukava i tu počinje kulinarsko nadmetanje i degustacija najboljih slavonskih proizvoda pripremljenih rukom iskusnog MrNoa u himalajskoj tavici, na vatrici upaljenoj kremenom. Druženje je potrajalo dugo u podne kada su hrabri brodski letači odlučili posjetiti i znamenitosti grada na Dravi te otamo kući ponijeti 4 balona puna vode. Zašto, pitate se - e pa zato jer dok nema letenja traju pripreme za isto, a dotle valja njegovati trbuhe. Slijedeća prilika za njegovanje bit će već u slijedeću nedjelju kada hrabri letači iz grada na Dravi idu u posjet gradu na Savi noseći sa sobom najbolju sortu graha prebranca gdje će ga konzumirati sa tamošnjom ekipom, a gdje drugdje nego na njihovoj livadi!
Snimak današnje emisije JTV-a:
http://www.ustream.tv/recorded/1090798
OPTIMIZE!
jedrenje @ 14:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 19, 2009
Nakon tri tjedna izbivanja i skrivanja, Šerpa nas je napokon počastio svojim prisistvom u zadnjoj emisji JTV-a te je tom prilikom u pero svog sugovornika, istražitelja Vinka Bogdanovića, iznio iskustva s otvaranjem poklopca kabine na 2000 metara visine.
Drugi ekskluzivni gost bijaše Križ koji se uživio u ulogu spretnog jedriličara, vozača Airbusa 320, koji je nekidan sletio u Hudson River kao da se radi o slijetanju na blanik kupu. Emisija ide i dalje svake nedjelje u 9 ujutro CET, odnosno 8 GMT na lokaciji:
http://www.ustream.tv/channel/soaring-tv
Snimak zadnje, 3. emisije, može se pogledati ovdje:
http://www.ustream.tv/recorded/1068149
Pored medijskih nastupa koji su organizirani ne bi li popularizirali jedriličarstvo među mlađom, internetu vičnijoj populaciji, ekipa jedriličara i pilota iz ovdašnjih krajeva sprema se posjetiti Aero Friedrichshafen 2009, koji se u istoimenom njemačkom gradiću održava od 2. do 5.4. ove godine. Najveća izložba o temi generalne avijacije u Europi gdje jedriličari i najnovije tehnologije i sami imaju rezerviran hangar samo za sebe. Bit će zanimljivo, a možda se i otamo uživo javimo glasom i slikom...
OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 8, 2008
    Nakon nekoliko razmjenjenih mailova, jučer su na našu livadu navratili prijatelji jedriličari i padobranci iz obližnje Subotice, odnosno tamošnjeg Aerokluba Ivan Sarić. Kako skup jedriličara ne bio bio samo na bilateralnoj osnovi, doveli su i kolegu iz Szegeda, mađarskog gradića koji će, usput rečeno, biti domaćin Svjetskog jedriličarskog prvenstva 2010. godine!
    Uz čašicu razgovora, dogovoreni su budući oblici suradnje te, naravno, učestalija međusobna druženja, a prvi korak na tom planu je poziv subotičana da ih posjetimo početkom 2009. kako bi upisali prve letove na vitlu. Bilo je tu riječi i o ozbiljnijim temama - kako zajednički koristiti pretpristupne fondove Europske unije i slično.
  Slijedeću sezonu sada iščekujemo sa još više optimizma, a do tada:
OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 2, 2008
    Bijaše jučer 1.12. - tužan dan za sezonu 2008. jer vrata hangara konačno su zatvorena, a većina ptica obješena o klin. Mukotrpnom poslijepodnevnom poslu pored Dinjara, Miće, Tome, Tihe i Krugera morali su prionuti i dvojica padobranaca, zmajar Dario te sada već ostarjeli Aco jer jedriličarskih ruku za rastaviti i pospremiti sve letjelice ipak nije bilo dovoljno.

    Već smo se skoro oprostili od jednog B4 kada su velike lojtre opale po istome, no iskusno meančarsko oko ocjenilo je da horizontalac ipak nije ošo u vinkl. Isti taj nesretni horizontalac nekoliko minuta kasnije promaja je odnijela na krilo cessne, no pokazalo se kako su švicarci uistinu napravili švicarski posao pa je rep opet ostao netaknut. Netaknuta nije ostala jedino šefova glava kada je na red za rastavljanje došao vuk. Prilikom skidanja poklopca kabine, ručica za odbacivanje iste odradila je svoj posao a deset kila teški poklopac završio je pritom na šefovom zatiljku. Nakon mukotrpnog rastavljanja vuka koje potrajalo cijeli jedan školski sat, zaključismo kako bi nam bilo pametnije da smo rastavili pajpera nego što smo rastavljali vuka.
    Malo metenja životinjskih kaka i preslagivanja odvelo nas je u kasno popodne, kada je sunce već bilo na zalasku, a tmasti oblaci svuda na horizontu. Uz neizbježnu čašicu razgovora u obližnjem svratištu zrakoplovaca, zaključismo kako je ovogodišnjoj sezoni definitivno kraj, no veliki se planovi kuju za 2009. Ovogodišnja termika nije nas podarila ekstremno visokim bazama i redovitim 5-metarskim dizanjima kao 2007., ali bi se to moglo nadoknaditi nagodinu. Do tada, ostaje nam ponovno instaliranje Condora i vježbanje taktika, četanje na frekvenciji i virtulano druženje s jedriličarima od Zagreba pa sve do Novog Zelanda.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 10:46 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, studeni 13, 2008
    Šlag na kraju, kao i svake sezone, čine blanik kupovi koji se tradicionalno održavaju u većini aeroklubova. Čakovec, Zagreb i Osijek okupili su ove godine velik broj jedriličara koje je lijepo vidjeti da se okupljaju u sve većem broju. Svi radimo na tome da se ovakva okupljanja u doglednoj budućnosti dešavaju na pravim jedriličarskim natjecanjima kojih nije bilo jako dugo u Hrvatskoj, a ne samo na simboličnim tekmama u vidu jednog preciznog sletanja.

    Prvi korak ka tome bio je proljetni Slanina kup koji će se, dogovoreno je, tradicionalno održavati svako proljeće na čepinskoj livadi. Postoji već nekoliko sigurnih najava za 2009., a ovim putem pozivam i one koji nisu bili da nam se pridruže u 2009.
    No, vratimo se početnoj temi - blanik kupovima. Najbrojnije okupljanje bijaše 11.10.2008. na Lučkom - 32 natjecatelja među kojima je najprecizniji na palici bio Zlatko Zemljić. Poredak na postolju izgledao je ovako:
1. Zlatko Zemljić (23 kb)
2. Predrag Crnko (23.5 kb)
3. Zoran Miličić (24.5 kb)
Detaljniji izvještaj Lučko
Galerija Lučko   
    Slijedeće okupljanje u Čakovcu 19.10.2008. okupilo je 24 natjecatelja, a zlatom se podičio Goran Ilić. Poredak na postolju:
1. Goran Ilić (71kb)
2. Saša Mihajlović (103kb)
3. Zoran Kadežabek (227kb)
Detaljni izvještaj Čakovec
Galerija Čakovec
    Zadnje ovogodišnje okupljanje bilo je 25.10.2008. u Osijeku gdje se okupio isti broj natjecatelja kao u Čakovcu, a u ulozi zlatnoga bio je Dalibor Ban. Poredak na postolju:
1. Dalibor Ban (15cm)
2. Vrcan Dalibor (133cm)
3. Saša Mihajlović (159cm)
Detaljni izvještaj Osijek
Galerija Osijek
    I na koncu, kako bi drukčije mogla završiti ovogodišnja letačka sezona nego u duhu Zagora
Te-Neja i njegova trbušastog prijatelja Čika Karambite. Ljuti dvojac Kruger i Mister No (jesmo već pomalo dosadni ovim gastro-izazivanjem slina, a?) odlučio se uništiti krenuvši prvo u neizbježnu Kovacs Csardu u Suzi gdje su konzumirali "otrov" ljuti (nova šifra koju nam je dao tamošnji konobar) fiš, a potom i hrpu kolača u najboljoj osječkoj slastičarni - onoj na Korzu.
    Na ovoj posljednjoj lokaciji titulu najproždrljivca ipak moram prepustiti Mister Nou i iskreno mu čestitati jer nakon do dna polizanog kotlića, u njegovu je trbuhu završio i par krempita te nekoliko kesten kolača (Kruger odustao nakon samo dva kesten kolača).
OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 20, 2008
Na kraju ovogodišnjeg jedriličarskog kampa, pao je okvirni dogovor da ga organiziramo i nagodinu, uz još više gostiju, domaćih i inozemnih, te da se tradicionalno održava i svojevrsni Slanina kup, nazvan po večeri koja je pala prvog dana ovogodišnjeg kampa.

No, da se nakratko ostavimo jela i uhvatimo letenja, točnije jedrenja. Prvi letački dan kampa nismo zabilježili zapaženije rezultate, bio je to tek dan uhodavanja. Jedrili smo lokalno, u okolini aerodoroma ne bi li se gosti bolje upoznali s terenom i vremenskim (ne)prilikama. Prvi pravi letački dan bijaše četvrtak kada smo zabilježili 3 leta na OLC-u, onako sasvim prosječna. Termika je proradila malo kasno pa smo nabrzaka posjedali u vuka, dg-a i blanika. Franc je u tristotki odradio 145km, odlučivši se za južni dio Slavonije, dok sam ja u vuku odlučio na suprotnu stranu, prema sjeveru Baranje donijevši nam 119km.. Baze na 2100m i prosječna dizanja, oko 2 metra. Zajedno sa 2 blanika, skupismo ukupno 445km.
Track Franc 145km.
Track Kruger 119km.
Track Kriz 92km.
Track Mister No 89km.
Najjači dan kampa bijaše subota, počelo je kuvati već oko 10:30, kumulusi lijepi kao slika, no malo nisko, baze na početku dana samo 1200 metara. Prvi u stotki kreće Gregor, iza njega Roman, a nakon pola sata pauze zbog puknute karike užeta, polijeću vuk i 2 blanika. Eh kakav je to bio dan. Sa 90 postotnom sigurnošću bio sam siguran da će pasti 300km sa vukom, no zbog malih taktičkih pogrešaka, nepotrebnog bauljanja i lomljenja predzadnje dvije dionice na kraju dana ispalo je "samo" 234km.
Nakon polijetanja ubrzo sam sreo Gregora te smo zajedno, pod bazama na 1300m, krenuli put zapada, prema Našicama, planirajući dalje sve do Slatine, a možda i do Čakovca. Iznenadni komad plavetnila zapadno od Našica natjerao nas je da ipak odradimo "dosadnih" 6 dionica na istoku Hrvatske, gdje je vrijeme prosto bujalo kumulusima. Kod Našica sam iz vidokruga izgubio Gregora i krenuo polako prema krajnjem istoku. Kod Vukovara fantastična paljevina nekoliko hektara zemlje i dim, a na vrhu kumulus baze 1600 metara. Još 4 dionice, nazad prema Osijeku, južno ka Đakovu i dvije bezvezne pa na sletanje nakon skoro 6 sati leta. Sličan zadatak odradio je i Gregor, skupivši nemalih 340km. Sa Romanovih 240km u DG300 i 4 leta u blaniku, na kraju dana brojali smo ukupno 1119 kilometara! Ako bude sreće i dobrih dana, još malo pa ćemo preći lanjskih 4000km do kojih nam fali oko 500km.
Kao da nije bilo slučajno, baš taj dan na meniju je bilo pečeno janje, a uz hrpu luka, gajbi piva i ostalih mirodija, druženje se uz letačke priče nastavilo sve do sitnih sati.
Track Gregor 340km.
Track Roman 240km (uploading).
Track Kruger 234km.
Track Sherpa 98km.
Track Križ 90km.
Track Vrki 71km.
Track Deda 46km.
Jubito video, vuk i dg300 u stupu.
Galerija fotki s kampa.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 15:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 16, 2008
    Vole ljudi jedrenje kao i mi pa malo navratili u ravničarski dio Istočne Hrvatske ne bi li dosegli 500km, kad već nikako ne uspjeva nama. Dovukli jučer pravu pticu, DG300, izvukavši nam suzu na oko. Roman i Franc, u iščekivanju još jednog prijatelja iz bliske nam Slovenije koji dovlači još jednu sličnu pticu, oprobali su danas strašnu i nadaleko čuvenu čepinsku termiku, no zahvaljujući (pre)jakom zapadnjaku koji je ubrzo razbio stupove, nisu pali neki strašni kilometri. No ima, vremena, "čepinski kamp" tek je počeo.

    Bilo je dakle lijepo dijeliti danas stupove s DG-om, gledajući ga preko krila Vučine u borbi sa uskim i rastrganim stupovima. Morellijev paraglajderski elektronski vario uspjeh naštimati tek nakon sata isprobavanja, no kasno jer je zapadnjak već razbio stupove. Prava suprotnost prošlotjednoj srijedi koja nas je podarila najjačim ovosezonskim stupovima i kumulusima školskim kao vekna kruha (jubito video, track 127km).
    Sletjeli su DG i Vuk skoro u isto vrijeme, a odmah iza nas i blanik sa šefom i pčelom u njemu. Specijalna zadaća zemaljske posade bila je danas pripaliti logorsku vatru kojoj smo nedugo poslije sletanja izložili slaninu ne bi li ju učinili probavljivijom. Dok ovo pišem ekipa se još grije, no ne zadugo ako vampir Šerpa pokaže svoje pravo lice. Pun je mjesec naime...
jedrenje @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, lipanj 28, 2008
    Nije riječ o poznatom marvelovom stripu, već o pravim živućim likovima koji su 21. lipnja napokon poletjeli malo ranije i u pogledu prijeđenih kilometara razbili nebeske nikogoviće škanjce, rode i sive čaplje. A vidjelo ih se to poslijepodne podosta u okolnim stupovima, sve do visine baza.
    Iako baze ispočetka ne bijahu bog zna kako visoke, tek oko 1600 metara, ta se brojka ipak kasnije popela do prihvatljivih 1900. Dovoljno za Šerpinu prvu samostalnu stoju, točnije 118km. MrNo i Križ

nabrojali su 86, odnosno 82km, a Krugerova malenkost 242km, drugi najbolji rezultat otkad se bavi najljepšim sportom. Da se vratimo Šerpi, nepresušnom izvoru neočekivanih poteza. Nabrao bi on i više taj dan da nije bilo vrućih 30 stupnjeva (op.a.) jer u takvim uvjetima ne može se dugo vremena bez sendvića i vodice izdurat. Vratio se on sa 2 milje metara ravno od Valpova pa u final, na čuđenje okupljenih poletaraca koji su ostatak poslijepodneva mogli samo promatrati blanika na startu jer su svi instruktori bili, a gdje bi drugdje, nego u zraku. Sve u svemu, zadovoljavajućih 520km za klub na OLC-u.
Krugerov track 242km.
Šerpin track 118km.
MrNoov track 86km.
Križov track 82km.
    Popravni dan 25. lipnja također nam nije pružio namibijske uvjete, pa je srebrna dvojka, bez Šerpe koji je na klupi zbog crvenog do 1. kolovoza (gle ironije, tad je i početak godišnjih odmora u klubu :-), sakupila "samo" 206km. Ne spominjem ni MrNoa jer nije zadovoljio minimalnih 50 bodova za OLC. Nekoliko burnih događaja obilježilo je ovaj dan, o čemu više saznajte na blogu moga neprijatelja. Spomenut ću samo ključnu riječ - šešir. A bez njega se na jedrenje ne može što pokazuju moje kompromitirajuće fotke u spomenutom odjevnom predmetu svuda po cyberprostoru :-(
Krugerov track 124km.
Križov track 52km.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 21:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 12, 2008
    Da ne objašnjavam naslov u detalje, dovoljno govori sama fotka uz tekst. Jutros saznajem kako je atmosfera jučer bila izrazito nestabilna i to sve do 12.000 metara visine. Otuda onakvi zadivljujući kongestusi - veličanstveni bijeli tornjevi u koje sam buljio cijelo vrijeme jedrenja. Samo jedrenje nije bilo ništa posebno, samo sat vremena i 56 kilometara. No zbog prizora koje nam je mama Zemlja
upriličila jučer poslijepodne bilo je to ujedno i najljepše ovogodišnje jedrenje.
    Dizanja 2 do 3 metra, baze na 1700 metara. Tako je, naime, javio Križ iz blanika koji je jedini to poslijepodne dosegnuo bazu. Vodeći se osnovama XC jedrenja koje kažu da ne treba koristiti cijeli stup sve do baze primjetimo li da dizanje polako posustaje i ako očekujemo veća dizanja drugdje, napustio sam prvi stup na 1400 metara i krenuo dalje. To dalje ipak se pokazalo dosta dalje niz vjetar, a kako je polijetanje bilo u 16:38 i veo raspadnutih kongestusa već počeo prekrivati cijeli istok Hrvatske, odlučio sam odustati od puta do slijedećeg vrlo obećavajućeg Cu-a te odmah odraditi final glide i malo uživati u prizorima neba.
    Na kraju ipak dovoljno za OLC - 56 kilometara, slično kao i Križ koji je odradio 47 kilometara, taman dovoljno za preko 50 bodova za upis na OLC. Ostali letači nažalost nisu prešli 50, no i polijetanje je bilo kasno.
Fotke galerija.
Jubito video.
Krugerov track 56km.
Križev track 47km.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 9, 2008
    Već u 11 sati počelo je kuvati negdje na zapadu na brdima Papuka, brzo se proširilo i na nizinski predio i izgledalo je na prvi pogled obećavajuće. Kumulusa na sve strane.
Okupili smo se tek oko 14:30, dok smo se spremili već je bilo 15:30. Prvi let na vuku nije odavao dojam izvanrednog vremena kakvom smo redovito bili svjedoci početkom prošle sezone (travanj i svibanj). Mislim pri tome na dizanja od 5 metara i baze preko 2500 metara. Danas tek 2 do 3 metra dizanja do baza na 1400 metara. Još jedan dokaz da nema boljeg jedrenja u nizini nego u proljeće.
Obzirom na kasno polijetanje, odrađena je jedna duga dionica do Valpova, kojih dvadesetak kilometara na zapad te malo lokalnog bauljanja pod "velikim čepinskim" u društvu Chvarka Križa i ljutog Mister Noa,  sveukupno donijevši 84 kilometra za Krugera. Na kraju dana, u sumrak, na horizontu nas pozdraviše dva prekrasna nakovnja. Iz daljine izgledaše fascinantno, no onima ispod vjerojatno nije bilo baš veselo.
Križ je odradio 51, a Mister No 38 kilometara. Nismo zadnji, ali na OLCu izgleda jadno, uspoređujući sa današnjim prvim letom od 1100km na LS-6 negdje u Austriji (track).
No, ima još puno do kraja sezone, a zubi su nam oštriji no ikad!
Krugerov track 84km.
Križov track 51km.
Mister Noov track 38km.
OPTIMIZE!
jedrenje @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 3, 2008
    "Prema prvim informacijama, na području Nove Gradiške u općini Rešetari poplavljeni su podrumi kuća, dvorišta, ceste. Na kninskom području u općini Biskupija tuča veličine oraha uništila je vinograde. Inače, ovaj nestabilan zrak dio je iste zračne mase koja je i u Njemačkoj uzrokovala jako olujno nevrijeme i bujice, a nalazi se u sklopu malo sniženog tlaka zraka koji se prostire iznad većeg dijela Europe." - riječi su voditeljice današnjeg Dnevnika 1.

    Iako su cirusi svojim prozirnim velom polako obavijali slavonsko nebo dolazeći iz smjera zapada i noseći zao znak, nekoliko propupalih kumulusa oko 15 sati dalo nam je nadu da se i danas može uloviti pokoji kilometar. Izvidnica u vuku dala je obećavajuće rezultate dizanja pa je ubrzo poletio i Križ u L-13. Oko 2 sata bauljanja iznad grada, prekinula je tamna zavjesa fronte koja se stvorila svuda uokolo. Niti ne pomišljavši na neke ozbiljnije kilometre, ostajemo gore koliko god možemo, dokazujući da se i u lošim vremenskim uvjetima i u, za 21. stoljeće već raritetnim letjelicama, uz snagu volje i malo umijeća može izvući maksimum.
    Slijećemo u smjeru istoka i protrčavamo malo duže prema hangaru jer kišica koja već rominja već je otjerala padobrance sa njihova starta. Nisu stigli ni skočiti,  gledaju nas pokisli i u čudu pitajući se odakle se ovi sad stvoriše.
OPTIMIZE!
Križ track 39km.
Kruger track 45km.
jedrenje @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008
    Nakon dugo vremena čulo se na livadi vučje zavijanje. Poletio je prvi puta ove godine Vuk-T, ulovivši nam 147km, prosječan rezultat obzirom na prvi let.
    Na probni let vukom odlazi prvo šef, ostaje čovjek gore sat dva, termika je dobra a sprava je ipak malo jača od limenke L-13. Nakon guštanja pod bazama silazi, te prepušta stolicu studentima. Nakon lanjskih užitaka na cirrusu i dg-100, ostajem zaprepašten lakoćom kojom vučina leti! Provedoh u vuku kojih 80 sati, ali nakon 7 godina već sam ga pomalo zaboravio. Brzo se iznova privikavam i već u prvom stupu dosežem bazu na nekih 1500 metara. Vjetar je zapadni, a vrijeme prema zapadu izgleda atomsko pa nema dileme - prva dionica što dalje u vjetar.

    Negdje ispred Našica velika plava rupa, a iza toga na brdima kuva kao u najboljim danima 2007! Ipak posustajem pred velikom rupetinom te odlučujem nazad jer ipak je već 16 sati, a 5 dionica još treba odraditi. Iako iznimno primamljivo, vrijeme na brdima ostavljam iza sebe, što se pokazalo taktički OK jer već nakon četvrte dionice vrijeme lagano posustaje, kumulusi se gase, a ja vrtim zadnje poznate lokalne stupove - Velike Čepinske. Ne znajući kuda bi sa petom i šestom dionicom, odlučujem visinu potrošiti leteći s vjetrom u bok, što južnije pazeći na visinu, a potom nazad prema livadi u "final glide".
    Dva su blanika danas također skupljala OLC bodove, Mister No u prvom 47 kilometara (track), a Sherpa u drugom tko zna koliko. Nije čojek, naime, ponio GPS od kuće, zanio se roštiljem i kobasicama!
Krugerov OLC track.
A tu je i video: http://www.youtube.com/watch?v=hGsD5NqSo2g
OPTIMIZE!
jedrenje @ 22:06 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 31, 2008
Nakon 6 mjeseci virtualnog letenja, sezona malo kasni, ali nije mogla bolje početi.
Prvo pravo jedrenje pa odmah preko stoje. Stara posada Maverick i Goose

napravila je 139km u, kako ga jedni Švabe kondoraši nazvaše - letećoj pepeljari, misleći pritom na limenog blanika.
Počelo je ne baš slavno. Prvi let sondiranja okončao sam nakon nepunih 15 minuta i otkačivanja na 600 metara! Iako je pajper usput prošao kroz 2 naizgled obećavajuća stupa, pokazalo se da baš i nije tako. Sa 600 metara pa sve do zemlje niti jednog stupa usput, a prošao sam dobrih 10 kilometara vijugajući, probavajući sve poznate i nepoznate lokalne izvore termike, izorana i spaljena polja pa čak i naselja. Nigdje ništa.
Nakon sat vremena pauze, kumulusi su se sa zapada ipak malo približili livadi te krećem zajedno sa drugarom Maverickom na još jedan pokušaj. Ovaj puta uspješno smo se zakačili, iako stupovi nisu bili baš izrazito jaki. Nakon četrdesetak minuta i 2 uspjela pokušaja izvlačenja iz zone sa 300 metara, na kojima smo čak razmišljali i o sletanju, hvatamo prvi jači stup i penjemo sve do baze na 1800 metara. Vičemo od sreće i hvalimo dar boga termike, jer ipak je ovo prvo ovogodišnje "ladovanje" pod bazom!
Dalje je sve lako, 6 dionica sa vrhovima ne tako jako udaljenim od livade, jer ipak je dan za neku trojčicu, donosi nam ukupnih 140 kilometara za OLC. (link na OLC track)
Naravno, tu je i jubito video sa današnjeg jedrenja!

Nadalje, Sherpa odletio 56 km (track), a chvarak Kriz 52 (track). Svi zajedno 247!
OPTIMIZE!!!
p.s. žao nam je što još nitko u okruženju bivše SFRJ, osim europejaca Slovenaca nije prihvatio OLC kao jeftinu i nadasve motivirajuću alternativu klasičnim natjecanjima kojih u zadnjih 18 godina ionako nema, a penzija je blizu :-(
jedrenje @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 3, 2008
    Četiri dana motorijade na matičnoj pisti, natjeralo je danas ljutog mi neprijatelja i mene u egzil. Susjedni europski grad Pecs (u narodu Pečuh, Pečuj ili Peć) obiluje jedriličarima, kaže tamošnji "as" te dodaje kako nije lako doći na red za jednu od 7 jedrilica, koliko ih imaju.

    Unatoč gužvi za startno mjesto, domaćinski su nas ugostili, ponudili domaći Sabuko, te pozvali na neko od idućih jedrenja. Atomsko vrijeme i friško oprane plastične sprave izmamili su ovo popodne osmjeh na tužno lice moga neprijatelja koji kao i većina nas željno očekuje prva jedrenja. Mađari su odradili zadatak od 150 kilometara iako je vrijeme (kao što se vidi iz priloženog ili na nekoj od fotki iz galerije Pecs) danas bilo realno za 500km u ovakvim spravama. No, dodaju Mađari, ovo je i njima početak i prva zagrijavanja uoči prave sezone, još atomskijih kumulusa i baza na 3000!
OPTIMIZE!
jedrenje @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008
Dakle šta sad tu pisac baljezga, Severina, Mister No?! E pa pogledate li pomno izraz lica čojeka na fotki koji trijest i kusur godina dolazi na livadu nebil laširo ticu o kojoj svi trijest godina pričaju, bit će vam naslov malo jasniji. Izraz je to lica koji je mene odmah asocirao na moj izraz lica da sam se kojim slučajem našao na barci kad je dotična gospojina snimala na čamcu svoj blokbaster (a ja samo u ulozi promatrača, dakako).

E pa po svemu sudeći, izgleda da će apstinenciji čuvenog mi neprijatelja ovog ljeta ipak doći kraj! Pile su nekidan sastavljene, spremne za letenje, kumulusi odavno prokuvali nesmiljenom žestinom (zmajari već napravili prva jedrenja preko 2000m i prve prelete), GPS-ovi napunjeni i brojniji nego prošle sezone, alternativni aerodromi sve do Zagreba ucrtani... Prošlogodišnjih 4.000km prema realnim prognozama ove bi godine moglo zamjeniti kojih 8.000.
Tomu u prilog ide nam i globalno zagrijavanje i sve burnija i nestabilnija atmosfera, sve brojnije pijavice i orkanski vjetrovi - za nas albatrose raj! Samo se vozajte što više u limenkama i ložite mazut, mi jedriličari sretni! Možda pred penziju za kojih tridesetak ljeta, ne računajući Mister Noa koji je već u četrdesetima, doživimo i Namibijske uvjete ovdje gdje nekad ležaše Panonsko more, poznatije među stanovnicima ovdašnje stepe kao Mare Panonium. A kad bude ovdje namibijskih uvjeta i baza na 5.000 metara, valjda će nas većina umjesto u švicarskim limenkama i češkim pepeljarama zasluženu mirovinu uživati u njemačkim plastikama, a vanterenska slijetanja umjesto "pozdravom iz Brođanaca" javljati sa "Mićo, guten tag, ponesi mi osobnu u pajperu, ja u Klagenfurtu!"
Za kraj, dakle kako svijet ide dalje, bolje rečeno naprijed, a mi još debelo kaskamo, izgleda da ćemo umjesto na domaćem terenu Lijepe Naše, po prve medalje i utješne nagrade u jedriličarstvu morati kod susjeda:
- Državno otvoreno prvenstvo Slovenije u jedriličarstvu 2008 (15m, otvorena i klupska klasa!)
- Državno otvoreno prvenstvo Srbije u vazduhoplovnom jedriličarstvu 2008 (također i klupska klasa)
A evo i malo za vježbu, hvala zmajaru Dariju na linku (osnove korištenja garmin gps-a na jedriličarskim preletima), ovo pročitajte, trebat će...
jedrenje @ 12:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, siječanj 25, 2008
Kako reče naslov, nikad deblji nismo bili, ubi nas zima. Svaki slobodan dan izmišljamo neki oblik rekreacije, a rekreacija obično završi uz vatru ili neki stol (ovo je ipak gastro-letački dnevnik, neka nitko ne zamjeri)!
    Na samu staru 2007. godinu pođosmo na -7 celzijevih u pol metra snijega zatrpani Jankovac gdje je blizu Češljakovačkog visa pala pečena slanina i ljuti luk. E to je bio pos'o zime. Zaleđeni slap (video), suhi snijeg posvuda (fotke), a vidjesmo i snježnog čovjeka - Nepalskog Jetija. Na povratku Križ luta prema Slatini, no zahvaljujući prisebnosti navigatora nismo završili jedni drugima kao obrok (priča iz Anda o srušenom avionu).
    U večernjim satima leti se Condor ne bi li se što bolje pripremili za predstojeću sezonu. Koeficijent 1.15 da će biti najmanje 3 vanterenska ove sezone. Nakon četrdesetak utrka letjelo je sveukupno 120 pilota, od kojih tek desetak domaćih jedriličara. Na OLC-u gledaj i plači - sjeverni europski narodi preselili se na jug i lete svakodnevno letove oko 1.000km.
    Red simulacije, red kondicijskih priprema pa je tako ljuti neprijatelj na jedvite jade nabavio novog konja dvotočkaša te se sada šepuri gradom i oko zoološkog vrta. Izgladnjelo čestim vožnjama i stotinama pregaženih milja, tijelo traži proteina pa se tu i tamo konji i jahači zaustave u Fort Koulveru kod Ćerdrizija, a uz rezervnu gumu u torbici obavezna je oprema i 10 deka paškog sira, zlu ne trebalo.
    Da vrag dođe po svoje i kad ga se ne zove, dokazali smo nekidan svrativši i u jedan poznati lanac brze prehrane. Od tada MrNo pumpa gume pola bara više. Najuporniji jahač ovih dana nedvojbeno je Križ, zapali tu i tamo i do susjedne Baranje ne žalivši znoja i muke svoga zelenka koji stenje pod teretom gazde.
    Vrag nam više ne da mira, valjda će uskoro doći i to toliko očekivano proljeće ne bi li tipke laptopa trošio i na letačke teme. Pilatuse smo nekidan okačili na zid, valjda neće tamo dugo ostati.
   
    Za HTV dnevnik, iz reaktora nuklearne centrale Černobil, Branka Šeparović...
jedrenje @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 4, 2007
Ne živimo, na žalost, u području gdje je i zimsko jedrenje svakodnevica pa smo se, zaraženi najljepšim sportom na svijetu, morali okrenuti virtualnom jedrenju koje će izgleda potrajati sve do početka proljeća. Jedriličarska nacija iz susjedne nam Slovenije, potrudila se napraviti Condora, pa skoro svakodnevno ipak centriramo, hvatamo padine, upadamo u rotore i pravimo visinske rekorde na valovima u švicarskim Alpama. Sad smo tek shvatili koliko naizgled beznačajna razlika u performansama dvije jedrilice, na koncu trke može biti presudna. Leteći u grupama po dvadesetak jedrilica, redovito prva mjesta zauzimaju letjelice sa tek 2-3km većom finesom. Presudna često bude i količina vode uzete kao vodobalast.
Da ne duljim, broj skupljenih kilometara (rang lista) ovdje raste puno brže nego u pravim spravama, ali ništa ne može nadomjestiti pravo jedrenje. Kraj priče.
Zapuštene brade, utonuo u sivilo pokraj frižidera i štednjaka, mrski mi neprijatelj ne izlazi iz pećine otkad je nastupila zima, a i stomak mu se stoga poprilično objesio. Uplašeni da će i sami tako završiti, Maverick i Goose, zajedno sa novopečenom Pčelom i eskadronom padobranaca (vječitih atleta i planinara) te zmajara i paraglajderista odlučiše se prepustiti zimskim radostima. Počelo je skijanjem na neočišćenoj pisti, te sanjkanjem na istoj, a najviše je uživao Maverick koji se kao svinja izvaljao po bljuzgi ispavši sa saonica pri 90km/h iza OKJP-ovog escorta.
Čim se snijeg malo povukao, odlučih se na ekspediciju na Nepal-Pikču (vidi rutu), najvišu planinu obližnje nam Mađarske. Mudri nepalski vukodlak dočekao me na najtežem usponu, gdje sam već bio na rubu snaga, htjedovši iskoristiti moju trenutnu slabost! Kakav podlac. Sjetih se kako su konkvistadori pripitomljavali američke indijance pa sam ga prijateljskim DDOOOBAAALJJJ DDAAANN-om ubrzo uspio primiriti (jubito video). Sretni što u letenju mogu uživati u svako godišnje doba, prijatelji paraglajderisti na samitu Nepal-Pikčua, odakle puca predivan pogled na mađarsku pustinju Pirosz-deszert, raširivše svoje krpene sprave i zajedriše. Ponukan ljepotom padinsko jedrenja, pustih suzu i nađoh utjehu u pečenoj slanini.
Miris pečene slanine držao me budnim cijelu noć, pa već slijedeći dan odlučih spojiti ugodno i mirisno s korisnim - osvojiti najviši vrh hrvatskog dijela Baranje Mount Ban, ispeći slaninu te se u obližnjoj šumi otarasiti vukodlaka (vidi rutu). Dugo nam je trebalo da se grijani vatrenom vodom, uz pomoć GPS-a i cepina, popnemo do samita, a kad sam napokon odlučio ubaciti u oganj strašnog vukodlaka, raznježila me pomisao kako su slanina, luk te pivo uvijek slađi udvoje i više osoba te odustah od zle namjere. Pojedosmo tako i popismo pokoju na samitu te se sretni vratismo kućama.
Tamo ubrzo sretosmo ekipu jedriličara od kojih su neki već smetnuli s uma od neletenja te pribjegli pisanju kulinarskih blogova pod izlikom da su letački! Ne bi to bilo tako neshvatljivo da se radi o domaćoj, autohtonoj, livadskoj hrani kakvu može spraviti samo dragi nam Tomo i malo tko još. Pravu sam istinu shvatio tek kad sam sa ljutim mi neprijateljem nekidan posjetio Shpar u vječitoj potrazi za ultimativno ljutim začinom kada je gore navedeni krišom strpao pod jaknu Carnex GOTOVI grah na čijim koricama jasno stoji uputa o kuhanju "u 10 minuta bez po muke"! Uostalom, slika govori više od tisuću riječi...
jedrenje @ 13:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, studeni 6, 2007
Ako ćemo biti realni, prekjučerašnji je Blanik Kup u Brodu bio zadnja prilika u 2007. da se družimo uz letenje na otvorenom i pojedemo nešto pečeno na ražnju.
Krenusmo iz Osijeka napaljeni kao da idemo na jedrenje kakvim ASW-om, a ne na školske krugove u limenci. Budućim XC snagama pokazah novi put po šumama i gorama. Izdajnik Juda opet je pokvario planove, ovaj puta o ručku u Andama (hint: kanibali iz olupine), gdje je glavno jelo na meniju trebao biti Križ, a na preporuku Pčele. Letio je tog prijepodneva i UFO (jubito film), stilom sličnim Mr Noovom. Vođa puta pogodio je valjda svaku rupu na 90km puta u Brod (jubito nepobitni dokaz), a Mr No i Kruger pozdravljaše zdušno prolaznike Šerpinim DOOBAAALJJ DAANNNNN-om.
U Brodu aerodrom prepun jedriličara iz svih krajeva Hrvatske, nije ih toliko bilo na jednom mjestu valjda još od prije rata! DG napolju, blanik se gura, čobanac se kuva, prase pleše posljednji tango iznad vatre. 30 natjecatelja, atmosfera idealna, pobjednik domaćin, a uz to još i šef brodskih jedriličara. Ostali rezultati nebitni, jer samo se pobjednici pamte. A ionako je naglasak svakog blanik kupa na druženju na kraju sezone. Valja jedino izdvojiti 2 slijetanja koja kao da je režirao gospodin Hičkok (video slijetanje s odbijancem by Vrcko, video slijetanje pirueta by MrNo). Toliko je strašno bilo to slijetanje da je hladna jeza obavila Brodsku livadu, a dostavljač morao jamahom po ožujsko ne bi li se akteri dvaju slijetanja ogrijali te tako izbjegli bijelu smrt.
Druženje se nastavilo uz večeru i neshvatljivo neljut i rijedak čobanac! Ne sjećam se tako lošeg još od 2002. kad je kolega s posla usuo još amper vode u kotlić kad je čuo da dolazi još troje ljudi na večeru. MegaDeath sos sad zaista kreće u obveznu opremu na svakoj aerodromskoj fešti, stvari su postale ozbiljne. Na sreću gladnih pilota, ali srećom i po ugled kuhara, prase je bilo tako fino slatko hruskavo i pečeno, a paradajz crven ko MrNo posramljen nakon letenja. Na putu kući umalo smo izgubili člana OKJP-a koji je otvorio vrata kombija želeći iskočiti kad je Šerpa zapjevao veliki hit JEELJJ SLJJCE NIIIIJEEE KAAAMEEEEEN!
Na svu sreću, svi smo živi stigli i željno iščekujemo božićnu feštu i proglašenje najuspješnijih jedrenja sezone...
jedrenje @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 11, 2007
E da, ode sezona polako ko Šejn na konju u suton (što bi rek'o neprijatelj MrNo)! Sve je manje letova, i sve manje preleta, ali zato je munđanja na livadi i okolnim gastronomskim kucima bilo napretek. Svi se udebljali nekoliko kila osim vječno sportskog Šerpe. Fiša (video "Srednje pakleni fish"), čobanaca, graha, kruva i masti i kave spravljene uz pomoć himalajskog kuhala MrNoa...
Šerpa umalo nastradao od pesnice ljutitog Gaše koji je ni kriv ni dužan završio zajedno sa dragim nam kuharom-mehaničarem na naslovnici 24sata.hr (video). Ekipa, ovaj puta bez Krugera, posjetila prijatelje u gradu na Savi, neki su se ogrebali za letenje dok su drugi, valjda preplašeni, rekli hvala slijedeći ćemo put. Po povratku na matičnu livadu novi nam je član napokon iskusio čari jedrenja, za početak samo u školskom krugu ali dovoljno da se teškom mukom odvoji od blanika. Sad je na sedativima i kaže sanja livadu i čevape i pranje jedrilice?!
Ne bi li nas oraspoložio, tužne zbog zalaska sezone, Veliki Shef upriličio nam Blanik Kup. Nitko se nije proslavio, osim trojice koji su jedini od 19 natjecatelja uspjeli sletjeti unutar označenog polja. Plaćen je danak onolikom munđanju. Iako su skoro svi išli samostalno, zaustavljali se ko da su u blaniku trojica! TUTN ČK ČK, poznatiji kao Šerpa, kaže blanik poludio u finalu - uvukli mu se flapsovi prilikom izvlačenja kočnica, a snage da zabravi flapsove nije imao jer nije doručkovao, a i jučerašnje zalihe energije potrošio pedalirajući do livade. Slijetanje Mister Noa ovdje neću spominjati jer ove priče vjerojatno prate i novinari emisije Air Disasters sa National Geographic TV-a.
Osim spomenutog laširanja i Blanik Kupa, bilo je još nekoliko skromnih preleta zabilježenih na OLC-u (MrNoovih 55km, Maverickovih malo duzih 68km i Krugerovih 80km) tako da klub sada ima 3572km, vrlo blizu još na početku sezone zacrtanih 4000km! Optimistična predviđanja dvojice ljutih protivnika Krugera i Mister Noa za iduću sezonu sežu do brojke od čak 10.000km no konačnu prognozu dat će zaključno sa 31.12.2007.
Samo za usporedbu, od 22 prijavljena Mađarska kluba (Hrvati za sada imaju samo 2 (DVA!)), 5 ih ima više od 3550km (prvi ima 12.200km - lete ljudi na Ventusu, Ventusu 16m, PIK20, Jantaru, Astiru 77 itd.), a od 19 Slovenskih klubova 7 ih ima preko 3550km (prvi ALC Lesce Bled sa 84.048km, sve na 4 jedrilice B4, DG100, DG300 i DG500!). Pozivam ovim putem još jednom sve kolege jedriličare u HR, letite OLC, zanimljivo je! A i ne trebate puno zračnog prostora za 100km u 6 dionica, 10km na jednu i drugu stranu od matičnog aerodroma sasvim je dovoljno, a svakim letom vježbate neusporedivo više no bauljanjem po 5 sati u zoni!
Eto toliko, odo sad čitati novi Gliding, stig'o jučer, spominju se neki letovi 750km na Antaresu, bilo je Europskih prvenstava koja su od ove godine čini mi se razdvojena pa se leti u 2 države domaćina zbog viška :-((( jedrilica i nove 18m klase, no o tome malo sami surfajte...
OPTIMIZE! (ili na jeziku dragog mi robota Šerpe: TUTN-ČK-ČK!)
p.s. ako ima netko da zna kako se zvao ovaj tutnčkčk crtić sa onim robotom i djevojčicom od prije dvadesetak godina nek mi javi, ja se ne mogu sjetiti da me ubiješ!
jedrenje @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, rujan 4, 2007
Nema do prave plastične ptice! Kakvo osvježenje i odmor za dušu, no o tom potom...
Zadnjih dvadesetak dana livadu okupiraše padobranci europskim prvenstvom pa se vrijeme uglavnom ubijalo na modelarskom startu, u spravama s motorom i u generalnom pospremanju hangara i livade za nadolazeće prvenstvo. Vječiti Krugerov neprijatelj u to vrijeme šalje poruke negdje s Velebita, uživa, kaže pod bazom je, a i jedri se u Sinju!

U međuvremenu Stigao i bijeli dim pa je focke wulf ponovo poletio, ali ne zadugo. Kobno neizvlačenje antene na stanici dovelo je do gubitka kontrole u lijevom zaokretu i od onolikog modela ostaše samo dugmići! Proizvodnja kreće dalje, a otišlo se tih dana i do Lučkog te pozdravilo prijatelje jedriličare.

Ljubavne zgode Staneta Šerpe prepričavaju se iz dana u dan, uglavnom na obližnjoj benzinskoj i novootkrivenoj postaji gdje se osječko toči za po kunu deci.
Stari biljojed, od milja zvan Vrbika, bijaše nasamaren u veletrgovini gdje su mu prodali pokvareni kompas. Kinezi na brzaka zamjenili oznake za sjever i jug. Ironija je tim veća što su pokvareni kompas prodali dugogodišnjem motornom pilotu, a uz to i inžinjeru.
A sad ono najbitnije. Dvajs godina slušam DG ovo, DG ono, čitam po "soarinzima" rade ljudi prelete i po 1000km u njima u nama dalekim zemljama. Pa ajd reko više napokon, svi ciljevi sezone su ostvareni, a kad već postoji jedan takav u blizini da se i to proba. Sve se potrefilo, vrijeme idealno, taman prokuvalo, nedjelja je pa se, veli bozanić, ne smije ništa raditi. Na zapovijed! Na brzaka 3 kremenadle pa put Broda, juri se 160! Tamo već blanik na polijetanju, iza njega i druga draga sprava zvana pilatus.
Sjedam u DG-100. Kaže stari vuk pazi, osjetljiv je po dubini. Polijećemo a ono pogled puca na sve strane - veliki pleksi i niski rubovi kokpita pružaju fantastičnu preglednost na sve strane! Nema zujanja i šuštanja, ptica leti glatko kao po staklu. Vario neprestano preko 3 metra, otkačujem u 5+ (više ne pokazuje)! Elektronski vario pišti preko svih granica. U stupu brzina ne pada ispod 90, a penje bez problema. Udoban ležeći položaj s glavom zavaljenom u naslon, e to je nešto sasvim novo i prvi put isprobano. Ne mogu se načuditi kako dobro penje, a brzina u stupu ne pada ispod 90, nerijetko i 100, oštri zaokret s lakoćom se održava, palica lagana kao pero (jubito video). Ubrzo Smo pod bazom, a kumulusi ogromni na sve strane. Zapovjed je drž se zone pa si zacrtavam granicu od 25km od aerodroma. Bez puno kruženja u stupovima, uglavnom delfiniranjem sa 150 do 170 na sat, dionice od 50km padaju kao od šale. Zanesen delfiniranjem od baze do baze, ne gledam previše prema zemlji, uglavnom pratim GPS i instrumente. Odjednom ispod mene novi rotor, spoj nove autoceste od Đakova?!

Pogled lijevo, a ono dolje već skoro Đakovo! Vidljivost je izvrsna pa se već vidi i Osijek kao na dlanu! Po prvi puta vidim da 1000km nije samo san iz časopisa, pa po ovakvom danu ne mora čovjek u Namibiju po te kilometre, dovoljna je samo ovakva ptica, prostor Osijek-Varaždin i u 6 dionica OLC-a san svih snova je tu! Na kraju, za prvi let i upoznavanje s pticom, sasvim zadovoljavajućih 251km (track). Samo da još dodam, već drugu noć Ga sanjam...
jedrenje @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007
    Zelenima i borcima za prava životinja se neće svidjeti ovaj čin, ali eto morali smo nakon dugo vremena potrošiti još jedno janje. Nismo, eto već nekoliko dana zajedrili pa što drugo jednom čovjeku preostaje nego sjesti za stol u društvu sličnih mu hedonista te uživati u plodovima prirode što pasahu livadama.
    Dan je počeo letački, obišli u 206ici 6 top ganovaca cijelu Slavoniju te Baranju uzduž i poprijeko, posnimali alternativne aerodrome te prtene puteve na Banovom brdu ne bi li se tamo rekreirali u trenucima dvokolice. Pojavio se tog dana na livadi i Kojo von Lojo, nakon višemjesečnog izbivanja. A je potrefio dan, svaka mu čast!
    Nakon letenja opran je i hangar, oprani i pilatusi te vukovi ne bi li imali što bolju finesu, a u međuvremenu popijeno i svih 20 litara piva prvotno namjenjenih večeri. Iz letačkog kombinezona Kruger se brzo transformirao u Stevu Karapandžu, zaplakao nad 3 kile luka, ljutog, jakog, aranžirao sve za gladne goste - sve ne bi li večera započela točno u 19, kako je i najavljeno. Nakon cjelodnevnog posta, janje je planulo u 30 minuta (video), a potom se krenulo u istrebljenje još 20 litara piva, neću reklamirati kojeg.
    Od prevelike količine maligana, neki su krenuli kroz žičanu ogradu do auta ne bi li pojačali radio, a završili preko nekog starog kazana u živici. Jedna je mačka napravila svoj prvi padobranski skok, pričalo se do kasnih sati o Šerpi, odbjeglim članovima, djedovim bolestima, Krugerovim nedaćama, Kojinim posjedima i naravno, o jednom DG300 koji nam je shef spomenuo, a bolje da nije :-(.
Skoro zaboravih, prošli vikend također fantastičan, ali ne na matičnom nam aerodromu, nego u NATOvoj bazi u Kecskemetu. Kakav, aerodrom, kakvi avioni, kakav letački program! Sve borbene sprave današnjice, ruske i one zapadnjačke parale su te subote nebo, bilo jednim ili s dva motora. Ostvario se još jedan dječački san, dirao sam F-16, meni oduvijek najljepši avion, kakva graciozna linija, lijep u zraku, još ljepši na zemlji! Iako razum govori za gripena (kako samo taj zaokreće te lomi pilotsku kralježnicu!), srce ipak navija da hrvati uzmu šesnaestice. Bijaše tu i tornada, legendarnog fantoma, migova, suhoja, herkulesa, ma svega! Bijaše i jedan DG808 s motorom. O ljudi,  lijep skoro ko F-16,  al ima bolju finesu!
jedrenje @ 13:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 8, 2007
    Perfektan obećavajući dan već u 11 sati. Shef najavio letenje, no nema nikoga prije 14. MrNo se peče s Česima, Šerpa čuva djecu, Štifke u Zagrebu kod Kineza vrši trampu, Vrban dolazi ali tek nakon što jede, opere se i posjeti Brooklin, dakle oko 19. Stari vuk Križ ipak dolazi, no tek oko 14.
    Tako i bijaše, došao i mali Gips pa nas Mićo šalje gore na "do sat vremena", već je pola 4. Naokolo atomske (video) pa ajde da iskoristimo tih sat vremena najbolje moguće. Teškom mukom penjemo prvih 1000 metara jer smo opet nisko otkačili u sumnjivom Emezzetta stupu, nakon toga sve 4 metra. Baze na 2500 metara, bit će sigurnih 50km, barem nešto za OLC, i to u prvih sat vremena. Kako nas nitko ne zove dolje, a sat je već prošao, odlučujemo iskoristiti atomsko vrijeme na najbolji način i delfiniramo od kumulusa do kumulusa. Nad Baranjom veliki kongestus, sijeva i pljušti po Dardi a mi na južnom okrajku istoga hvatamo konstantnih 4 metra do baze i gledamo dugu, pljusak i munje u isto vrijeme. Od ushićenja ne sjetim se ni kameru izvaditi, ali nema veze. Prošlo je 120 minuta od polijetanja, mali Gips kuka, kaže već se ukočio, pa odlučujemo polako dolje, 6 dionica je odrađeno u samo 3 stupa, uključujući i onaj prvi nakon otkačivanja! Track pokazuje 104km, prosjek 58 na sat (vidi track), zadovoljni.
    Poletio je nekidan i model, nakon mjesec dana čekanja dijelova i ljepljenja. Laširali ga Strah i Pinchi, a onda uzeo i ja komande u ruke. Prvi luping i valjak zališe se osječkim na OMV-u. A onda sutradan razočaranje. Ako si pametan učiš na tuđim greškama, a ako si manje pametan onda zamjeniš + i - te spojiš krivo regler. Izađe bijeli dim i stroj više ne daje znake života. Kaže Križ da mi model ide na bijeli dim - kad on izađe model više ne radi! Novi regler stiže tek za mjesec dana, dotle samo jedrenje :-) OPTIMIZE!
jedrenje @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 2, 2007
    E kakav je to vikend bio... Počelo je slučajno, opet poslije piva na benzinskoj. Otvoriše se stomaci te naručismo telefonski na brzaka jedan ljuti, ali stvarno ljuti fiš u obližnjoj Baranji ne znajući da se na poziv javila iskonska Mađarica koja je tog poslijepodneva bila itekako raspoložena da nam ga zaljuti. Već na prvi srk jezici su se užarili, trbuh uskuvao kao Etna, a potoci znoja potekli niz proćelava čela hrabrih letača (vidi film) Ljut, a opet tako neopisivo fin. Kuhari su pobrali naše najveće simpatije, vječna potraga za ultimativnim fišem je završena. Najljući mi neprijatelj MrNo netragom nestao još oko 13 pa propustio blagodat. Okusit će ga i on, samo sutra.
    Odmah jutro iza, skačem Do obližnjeg Sinja, a u hangaru neke lijepe plastične ptice, jantar i astir cs 77. Na brzaka ih podragam nadajući se i u njih jednog dana sjesti te dalje do Splita. Na povratku sve blagodati Korenice u svom najboljem svjetlu - ogromna padina a ispod isto tako ogromno polje, termika udara, cessna se trese, upornice trpe. Tako je uvijek pored strašne Korenice. Nema jedrilica, svuda pustoš, šteta potrošene termike. No ništa zato, na povratku na matični aerodrom već se gura i sprema za jedrenje. Već pomalo umoran od dva dana na putu i potoka piva na Bačvicama, ipak sjedam iza kolege Goosa i krećemo na jedrenje. Vrijeme naizgled obećava, ali stupovi su pomalo potrgani. Penjemo do 1200m na termici obližnjih "velikih čepinskih" polja te izdajem zapovijed "na paljevinu!", pokazujući pritom na srednje velik požar točno iza Čepina. Računajući da stup sigurno radi, krećemo prema dimu, no vjetar ga je iskosio dobrano prema zapadu, niz vjetar. Šta je tu je, alternativni aerodrom - Veliki Brođanac je bizu pa riskiramo i ulazimo u miris dima, no vatra je već zgasnula i osjetimo samo slabu turbulenciju. Na 700m i 10km od matičnog aerodroma, uz umjeren čeoni vjetar okrećemo put kuće, no GPS pokazuje mali ground speed, propadanje je veliko. Odlučujemo ne riskirati povratak već okrećemo ka obližnjim Brođancima, još jedan pokušaj na obližnjem suhom izoranom polju, no slabo. Školski krug i sletanje. PALO JE PRVO VANTERENSKO, da ne kažem vanaerodromsko!
    Odozgo dosadni pozivi MrNoa koji svake minute propitkuje "di ste di ste, ja tu ja vamo ja tamo". Slijedi hladni odgovor sa prednjeg sjedala četrnaestice parkirane usred visokog korova, pokraj ogromne hrpe đubreta s obližnje farme: BROĐANCI NULA METARA! Slijedi poziv mobitelom shefu:
- Evo mi sletili...
- Pa dobro, odgovori shef.
-Aliiiii....... u Brođance!
- Pa kako?! - ljubazno će Mića zbunjenim glasom.
- A eto, čeoni vjetar, računali na paljevinu, no ništa, nismo htjeli riskirati...
- Dobro - odgovori shef i spusti slušalicu.
    Ne znajući za daljni potez zapovjednika Enterprajza, čekamo u hladovini krila i vrtimo film unazad. Eto ti pajpera nisko na horizontu. Sleće Mića s pajperom i kaže "Maverick spremi se, polijetanje s punim flapsom!" Polijećemo dok Goose pridržava krilo, još jedno kratko jedrenje prije sletanja u Čepin, na zemlji krici usplahirenog i jalnog Mr Noa koji je upravo izgubio ono janje za okladu s početka sezone. Dolaze i stariji jedriličari "tješeći" nas:
-Pa ja sam bar 20 vanterenskih imao! Svaki ozbiljni jedriličar, a pogotovo piloti kao što ste vi iz odreda Top Gun,  mora i to iskusiti. Ne radi se bez veze i po jedno vanterensko za srebrno C - reče riječi utjehe te se okrene ka zalazećem suncu i nestade u crvenkastom svjetlu sumraka...
    I za kraj, jučer opet dan za 5, kao oni dani s početka ljeta, baze 2600m, Šerpa (olc) i Križ (olc) svaki po 60km ko od šale. Top Gun odred jedva 20km :-(( Odred Kreketuša 0km. Danas prognoza slična, ptice spremne, kombinezoni, cepin i boce s kisikom spremni! OPTIMIZE!
jedrenje @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 26, 2007
    Prošlo je deset dana iznimnih vrućina. Ni rode nisu letjele. Hladili smo se uz cedevitu na obližnjim benzinskim crpkama pod vjetrom klime. Gosn Šerpa se čak, udaren vrućinom, jednog dana i obrijao novom spravom za depilaciju pred očima zaprepaštenih gostiju (slika u prilogu). U potrazi za blagodatima klimatiziranih prostora Debeli Medo i Kruger posjetili su i gastronomske kutke susjednih sjevernih država te omastili brke divovskim odrescima u sklopu priprema za nove letačke avanture.
    Utorak 24.7. temperatura 40.1 stupanj, a istog poslijepodneva kišurina ko iz kabla. Kažem Peniću na kavi da bi nakon ovog proloma idućih dana moglo biti savršeno za jedrenje. I stvarno. Sutradan već u 11 sati nebo puno kumulusa, vjetar umjeren, kumulustrade se polako slažu. Javlja Mr No da je shef stigao s mora i da planiramo jedrenje od 13! Odlicno! No nitko ne može prije 15 na livadu pa mi ljuti neprijatelj ogorčen napušta livadu, kaže prebacio je letenje za sutra!? ARGH! No ipak, dobro se dobrima vraća, pa smo Djedica, mali Gips te ja ipak osvanuli na livadi u 15:45 te na brzaka izgurali prvog blanika. Opet nas je malo pa krećem sam u prvome dok Djed i mali Gips odmah hitaju po drugog blanika.
    Dizanja nevjerojatna, a već je 16:30, odmah nakon po polijetanju u pravcu piste vario ne pada ispod 3! Odjednom 5, 6 metara i pajper zaokreće. Ne čekam ni 400 metara i već otkačujem. Konstantnih 4 do 5 metara, na trenutke i više, sve do baze na 2400 metara. GPS pokazuje 14 minuta od polijetanja! Kumulustrade uzduž cijele Baranje u smjeru SZ-JI (jubito filmic) pa se prebacujem tamo i odlučujem špartati dionice Beli Manastir - ušće Drave u Dunav. Bez puno kruženja, zadržavam se pod bazom i brojim dionice. 19:15 je sati i stupovi polako nestaju pa odlučujem predzadnju dionicu produžiti što dalje na zapad u vjetar, a onda nazad na sletanje. Pazim da ne uđem u Mađarski prostor držeći se tik uz granicu. Vidljivost nakon jučerašnje kiše fantastična - Apatin, brdo Vilany, Vukovar, Našice, sve je kristalno čisto.
    Računavši da već imam sigurnih 180km, nakon tocno 3 sata leta, idem na sletanje. Kakva kardinalna pogreška. Napravio jednu dionicu previše u sred leta (sjeverni dio tracka) pa mi ju OLC naravno uopce nije priznao! Umjesto toga "samo" 142km :-((( Sletio je i djedica, kaže bilo super, vraća se u sekciju nakon dugog niza izbivanja s livade. Sezona je u sred godišnjih odmora "počela" fantastično. Klub sada ima 2600km po OLCu. Križ se vraća s mora, bit će još i više.
jedrenje @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 15, 2007
Od zadnjeg leta prošlo je točno 15 dana. 15 dana odmora od livade na kojoj u tih 15 dana bijaše samo jedno jedrenje, hrabroga Šerpe na letu ispitivanja termike. Neslavno je završio popevši do 700m i sletjevši ubrzo potom.
    Godišnji odmor je dakle prošao, Kruger bijaše u vigvamu sa skvo ciglih 10 dana penjući se redovito na obližnje brdo kanjonom Paklenice ne bi li našao brdske mudrace koji obično tamo obitavaju. Nije našao mudrace, no našao je piva u malim količinama po paprenoj cijeni. No ništa ne može nadoknaditi sat vremena provedenog u društvu hladne žuje, pokraj ledenog potoka, nakon iscrpljujućeg sata nošenja i još jednog sata vožnje bicikla do obližnjeg doma na 450 metara nad morem.
    Dakle, iako na odmoru, bez visine se ne može, a i hladnije je nego na kamenoj plaži prepunoj pohanih čeha. Kruger je izdržao pet uspona u 10 dana, svaki dan od 11 do 16h, najgore vrijeme kada je sunce najviše na obzoru a kanjon najzagrijaniji. Stijene jednostavno isijavaju što se najbolje osjeti pri spustu kada prođete pokraj neke stijenčuge - naizgled hladan povjetarac odjednom prekine kao iz fena vruć zrak. Izdržao je i Norco, a popustio je samo aluminijski bidon za vodu puknuvši točno na varu. Poseban je i doživljaj kada pribjegnete bijegu od sataraša iz frižidera na planinarski grah kojemu svake godine imate običaj uživati nakon teškog uspona, a dočekaju vas riječima "nema graha ove sezone, samo za grupe po narudžbi!" WTF!? ARGH! Nakon toga slijedi, pogađate, spust do sataraša.
    Povratak na livadu donio je 5 dana lošeg vremena, a onda subota, 14.7. i vrijeme kao stvoreno za letenje bez motora.Nema nas puno na livadi pa Šerpa i ja u dva blanika odlazimo gore. Otkačivanje već na 350m zahvaljujući konstantnom dizanju od 4 do 5m već pri prvom zaokretu pajpera šlepera. Stupovi su rijetki, ali zato iznimno jaki, a kumulusi kraće traju no obično. Rijetki stupovi ispočetka odvraćaju me od nekog daljeg preleta, no kako se vrijeme poboljšava počinjem dionice Brođanci-Klisa duge 30 km i tako 4 puta.
    U skupljanju kilometara (vidi track) pomaže i paklena paljevina negdje iza Čepina generirajući stup dima i dizanja oko 8 metara u sekundi i tako sve do 2300 metara gdje se stvara mali karakteristični "paljevinski" kumulus. Cilj je je srušiti opakog švabu koji je u 6 dana u Sinju u DG-500 zauzeo čelo na Hrvatskoj ljestvici OLC-a. Nakon 4 dionice po 30km i još dvije manje, s početka dana, švabo je neslavno završio na drugom mjestu pa odličje zasad ostaje hrvatima. I to samo za 14 bodova razlike u 6 letova! (lista) Ako se odluči na još jedan izlet do Lijepe Naše, bit će gusto. No i mi smo jaki. Svakim danom sve jači. A i prognoza slijedećih dana je paklena.
jedrenje @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, lipanj 29, 2007
    Da, dosao je napokon i idealan dan, plus odlucio shef pustiti me malo samog na jedrenje, ali po Marfijevom zakonu mora nesto poci po zlu pa je Kruger budala prvi put nakon tri mjeseca od pocetka sezone - OSTAVIO GPS KOD KUCE! (jubito filmic). Dan je poceo kisom pa je mozda i to jedan od razloga, no bilo kako bilo, poslije 14h dan je pukao kao rijetko kada ove godine, vjetar nula, baze 1500, dizanja 4 metra.
    Nije nas puno doslo, Ticho, mali Jurisic - potencijalni jedrilicar, i ja. Valjda je i to jedan od razloga sto podjoh sam gore. Drugi blanik rezerviran za Tichu koji vjezba prije lasiranja. A nakon lasiranja obecao je prase pa nam je u interesu da sto vise vjezba. Nego, vratimo se jedrenju. Eh sad tek vidjeh kako je bezveze besciljno lutanje ispod kumulusa kad nemas zadan neki cilj. Nemotiviran, jer kako rekoh, budala ostavio gps kod kuce pa nema ni kilometara a ni bodova za klub na OLCu, odlucih barem vjezbati malo preskakanja izmedju stupova. Bez rizika da cu iscuriti jer ne idem ispod 1000 metara niti dalje od Brodjanaca, letim dionice od 5 do 10km izmedju kumulusa koje sam odabrao kao najbolje i to sa konstantnih 140km/h. Prije samog kumulusa prevlacim blanika pod samu bazu i tamo nastavljam penjanje svega nekoliko krugova do same baze i onda ponovo dalje. Mogu se ovako bitno poboljsati brzinski prosjeci koji nam sada iznose oko 50km/h s blanikom. Samo treba biti i dobar dan, naravno. Da ne kazem "Dobaaljjj daaannnn", kao moj prijatelj Sherpa (jubito filmic).
    Bauljam tako sve do 19 sati i odlucujem polako na sletanje. Dolje sva sila jedrilicara, letio je Deda pa i Sikac nakon dugo vremena, a i dvojica poletaraca. Od kisnog dana na pocetku dana, ispao milina dan. Taman jedrenje prije 10 dana godisnjeg u Paklenici, gdje se Kruger ode rijesiti stresa od druzenja s Mister Noom, a mozda padne i neko jedrenje u Sinju. Ma zapravo, kakvo jedrenje, treba se malo verati po stijenama i nabijati kondiciju za lasirajuce prase, chevape i tko zna sto sve ne...
    OPTIMIZE!
jedrenje @ 11:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 11, 2007
    Vrijeme je vikenda počelo izvrsnim vremenom, iako baze u subotu nisu bile preko 1700m, dizanja su opet bila strahovita, a nebo načičkano kumulusima koji su se redovito pretvarali u kongestuse. Tu i tamo u daljini pokoji izolirani Cb, ali ni blizu onima višećelijskima kakve smo viđali desetak dana ranije kada su nam nosili kuće iznad glava.
    Došao i Kolšek, onaj koji u Koprivnici više tuborga popije nego što proizvede, te se priključio Tići i meni u poslijepodnevnom jedrenju. Slaba kišica pod bazom kongestusa koji se istresao nad našom livadom i potopio Križa i Mister Noa, potom nakratko zatvaranje neba u bližoj okolici spriječilo nas je da napravimo više od 54km (track).
    Nedjelja, dan nakon subote, dan je o kojem sad najradije ne bih pisao, jer em smo svi napravili barem duplo manje km nego što smo mogli, em su zmajari postavili nedostižne kilometre za pola jedriličarske sekcije i to sa spravama s finesom 12 :-(((
No o tom potom... Prvi odlazimo Vrban i ja, vrijeme kuha, milina, dizanja opet 4-5m, brzo smo pod prvom bazom na 1900m, govorim u sebi pa ovo je dan kao onaj s Križem kad smo napucali 154km s bazama na 1350, samo što će sad biti na 2000 do kraja dana! Samo što smo popeli pod bazu a OKJP (Onaj Koji Jede Povrće), kuka kako mu je muka i da je popio par konjaka više noć prije.
FAK! Ne vjerujući vlastitim ušima, molim ga nek proba nastaviti prema Našicama pa dokle stignemo... Na pola puta do Nize (aerodrom iza Koške), luđački stup i vario pokazuje preko 5m, vičem potegni ga, blanik se propinje gore i u par krugova opet smo pod bazom, a OKJP kaže - NE MOGU VIŠE! DAJ MI VREĆICU! Vadim sve stvari i pribor iz vrećice pokraj akumulatora i dajem mu je moleći ga neka samo još malo izdrži, bar da napravimo 100km. Zadnji, treći, ogromni stup točno iznad Nize, srećemo Nikolu zmajara koji nam maše i sretan nastavlja dalje na zapad tko zna kuda, a OKJP govori sad je stvarno dosta, idemo nazad.
    Sav ozlojađen, slušam ga ne bih li ga spasio da mi ne umre tamo gore, a da nije mesa probo, i okrećemo prema Osijeku. Sa 1900m stižemo do grada na 1100m sa samo jednim napravljenim krugom usput! Računam da imamo jedno 75km sigurno sada te ga molim da nastavi bar još do Nemetina da natučemo 100-tku, ali OKJP vadi kočnice i brzo dolje, u final s kočnicama sa 1100m! Ode mast u propast! Na kraju samo 78km (track). 'Beš ga!
    Priča bi ovdje završila da poslije nas uskoro ne sleće Križ, koji kuka kako je upao u neku crnu rupu, vrag će ga znati što je pod tim mislio (56km, track), a Mister No koji je išao poslije njega i koji... ma neću trošiti struju na njega - ukratko: doslovno se usro na jedrenju u Željine pelene za inkontinenciju i sletio držeći se za stomak. Skromnih 65km (track).
    Evo ne vjerujem sam sebi da još moram pisati, ali zadnji let odlazim s mladim novakom gore na njegov prvi let, sve super, odmah pod prvu bazu na 2000m, dajem mu komande, uči prva glisiranja u pravcu i prve zaokrete, a onda i on kaže - MALO MI JE MUKA! Pa nevjerojatno! Treći danas! Eto šta dobra termika i Mavrovićeva ishrana radi od ljudi. Još da je Dinjar taj dan šlepao pa ne bi imali dosta vrećica za sve ni u susjednom Konzumu :-)))
    A dan je bio za 300km s blanikom. A nismo svi zajedno skupili ni 200, dobro bar nam klub sad ima 1750 po OLCu, penjemo se polako ka zacrtanih 4000. A Dario sa zmajem natukao 95.5km sletjevši prije Nove Gradiške. A još čekam Bokijev track i track kolege mu Nikole. Bah, bolje da ne vidim...
Nakon neprospavane noći tješi me jedino prognoza koja kaže od srijede do nedjelje poboljšanje s temperaturama i do 35 stupnjeva. Taman mi počeo i godišnji! Kumulusi pajste se!

p.s. zahvaljujući Pinčiju i Strahonji koji su prešli pola EU ne bi li smogli dijelova za svoje modele koje redovito razbijaju učeći se na greškama i ganjajući jadne rode ko Tom Kruz Mejverika, napokon se ostvaruje i moj dječački san o modelu na daljinsko upravljanje. Stigla stanica, uf što je cakana! Sretan ko malo djete! Sad da stignu još neki dijelovi iz Hong Konga pa da se i Kruger vrati 20 godina unazad, jedva čekam! BRM BRM! Odnosno u današnje doba električnih motora: ZZZUUUUUUT ZZUUUUTTTT!
jedrenje @ 08:46 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 4, 2007
    Vikend je počeo u subotu. Hm, a kada bi, normalno, jelte. Naime, da skratim priču, od izvrsnog dana za jedrenje i tko zna kolikim bazama ispalo je nula bodova za jedriličare jer je Shef otišao tretirati par izoliranih tučonosnih oblaka, a nama ostavio par ZMAJEVA DA SE NJIMA IGRAMO!!! Nezapamćen potez do sada! Ali poso je poso, šta ćeš. Kad je napokon sletio i vidio da je ostalo vremena za bar jedno jedrenje, rekao je ajmo gurati, kad ono pljusak iz nekog okrajka udaljenog Cba - opet ništa od letenja.
    Nedjelja - priča za 180 stupnjeva drukčija, vrijeme obećava već u 11, kumulusi počinju pupati, zmajada u punom pogonu, čak su i zmajari zajedrili ne čekavši završetak airshowa, a tu su i paraglajderisti. Jedri se na sve strane pa krećemo i mi. Križ i ja u prvom, Iguana (aka Mister No) i Markan u drugom blaniku. Kažem Križu danas se ne vraćamo bez barem 100km, kumulusa na sve strane, bujaju ko kruh od germe! Šlep i prvi stup preuzimam ja dok Križ snima dokumentarac sa prednjeg sjedala. Penjemo pod bazu na 1350m, nije puno ali kumulusa je posvuda pa se ne bojimo za rezultat. Ushićeni vičemo, Križ pjeva, kamera snima, ma ne bi vjerovali. Brzina ispod baze 140 dok nas moćni div usisava. Nos još više prema dolje ne bi li došli do granice Cu-a, nakon čega povlačimo nos prema gore i penjemo pored oblaka. Okrajaka oblaka posvuda, vrtimo ga, snimamo, vičemo. (video 1 i video 2 na Jubitou)
    Dosta je bilo zafrkancije pa brzo kurs na zapad, prva dionica mora biti najduža. Prolazimo alternativne aerodrome vrlo brzo - Brođance, Nizu, Lilu i krećemo još na zapad iza Našica, sve do Feričanaca. GPS pokazuje 51km do matičnog aerodroma, znači imamo sigurnih 100km (ako se uspijemo vratiti). Baze ne prelaze 1350m! Često dosižemo i 900m iznad zemlje, uvijek alternativni aerodrom u dosegu. Nazad do Čepina, baze su sada ovdje oko 1500m. Nastavljamo prema Klisi i okrećemo ponovo na zapad planirajući još 2-3 dionice od bar 50km kad iznenadni poziv Shefa upućuje na sletanje jer i drugi čekaju. Penjemo pod zadnju bazu koja je sada već na 1700m, penjanja do 5 metara! Pravac Petrijevci i nazad na sletanje, ovdje smo dosta popravili brzinski prosjek kojeg smo pokvarili tamo iznad Našica razgledavajući brda bez veze i vrteći se panoramski. Još dva leta s Štifkeom i akrobatom Vrbanom po sat vremena i leđa me već otkidaju, dosta je bilo. Zadnji let dugi final u 10 ne bi li došli što bliže hangaru. Negdje na pola livade prelijećemo Šerpu koji je pokušao isto ali mu je negdje zapeo cepin usput pa je ostao kratak. Križ i Mister No ljutiti odlaze po njega, a mene šalju kući po laptop, kažu imamo sigurnih 250km danas, treba to provjeriti i zaliti.
    Lagano me od dehidracije već boli glava iako sam popio čuturicu tijekom 6 sati u zraku, no malo je to. Kaže MrNo da je negdje nad Valpovom prošao kraj paraglajdera, ma to je vjerojatno zmajar Ivan otvorio rezervu uplašivši se strašnih baza! Ili je i Mr No dehidrirao više nego ja?! Tri osječka (0.5 prava, ne ona metro 0.25) padaju na OMVu u roku od 19 minuta, još jedan Krugerov rekord. Skidaju se trackovi, SeeYou pokazuje 156km (vidi track) za Križa i 115km (vidi track) za Iguanu. Gledamo filmiće koje je Križ snimao u letu i grcamo pola od smijeha, a pola od piva te ogovaramo kolege zmajare i paraglajderiste.
    KAKAV LETAČKI DAN! Jedan od onih zbog kojih se isplate sve 32 godine (Mister Noovih 37) provedenih na "livadi"...
jedrenje @ 09:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 27, 2007
Bez puno priče, Slavonski Brod, 26.5., vrijeme atomsko...


 
 

... i naravno track...

OPTIMIZE!
jedrenje @ 15:19 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007
    Palo je napokon i 400km! E još da je bilo u jedrilici, a ne u cessni... Odlučismo tako Strašni Križar i ja, Kruger, nekidan u prijestolnicu Hrvata ne bi li od susjeda sa Lučkog pokupili neku novu taktiku, čuli strašni plan ili slično. Zamaskirasmo se u kamikaze i u formaciji sa OPKB-om (Onim Koji Pije Pivo Iz Bureta) (priča), poletjesmo u 2 štuke prema zapadu. Tamo naoblaka, sve se zatvorilo, ali pilatus se ipak drži gore na petstotinjak metara i nikako da iscuri. Na zemlji stari pirat, polijeće i blanik, vikend je i dečki koriste svaki slobodni trenutak, svaka čast.
    Ubrzo po nas dolazi i OPKB u drugoj štuki te nas trpa u kabinu i viče "Vozi nazad, žeđam!". Koristimo priliku pa iznad Jelačić Placa gledamo konja niz lijevo krilo i kurs nazad na istok. Lekcija je naučena - može se jedriti i kad sunca baš i nema na vidiku! Slijećemo u Čepin, a tamo nas izbuljenih očiju, sav u čudu čeka Mister No čestitajući na obavljenih 441km! Postavlja me na postolje koje je sam izradio samo za ovu priliku te časti "Karlovakim", onim što ubija jadne kerove i komšije.
    Sutradan po jakom zapadnjaku i vrlo lijepim kumulusima opet u istom duetu pokušavamo zajedriti, no već je 16:30, vjetar je razbio vrlo zakošene stupove pa odustajemo nakon 45 minuta održavanja na jadnih 650m. Ni drug Štifke nije bio bolje sreće, u šlepu skoro ništa od penjanja, otkačujemo na skoro 600m i vraćamo se polako u zonu ispipavajući poznata Čepinska polja koja su se sada već pomalo zazelenila. Nema više onih crnih, izgorenih, preoranih, obećavajućih "okidača", sada treba tražiti napamet. Blanik je već na izmaku snaga i ubrzo slijećemo.
    E da nam je nešto barem ovakvo pa da više skinemo tih 500km ovdje na istoku. Ili da su nam ovakvi uvjeti ko nekidan u Texasu pa da možeš 583km i sa ovakvom spravom... Valjda ćemo i o tome uskoro pisati...
    OPTIMIZE!
jedrenje @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, svibanj 18, 2007
    Vječiti pesimist, ljuti mi neprijatelj Mister No, kuka zadnjih dana kako je vrijeme nizašta, baca se ponovo na razminiravanje, veli dosta mu aerodroma. Možda je malo i u pravu jer idućih nekoliko vikenda livada nam je okupirana, prvo padobranci, pa modelari, pa zmajada, pa nakon toga ni sam ne znam šta. Od jedrenja u dogledno vrijeme vjerojatno ništa.
    Zato se prije spavanja, a radi lakšeg spavanja, valja prisjetiti zadnjih letova, među koje spada i onaj od 13.5. u duetu sa Stanetom Šerpom. Dakle, ovo je negdje 18. uspješni letački dan jedriličara ove godine zaredom. Uspješan znači da je vrijeme svih 18 puta bilo za jedrenje, odnosno barem netko je ostao gore najmanje sat vremena! 18. dan zaredom kuknjava Mister Noa kako je vrijeme nizašta, a Šerpa opalio po jakom vjetru u vrlo zakošenom stupu (vidi track) do 1300, pa nazad u zonu na 200 metara, kao da provocira one dolje, pa opet u stratosferu, i tako nekoliko puta. Ljuti mi se neprijatelj toliko naljutio na ove provokacije da je sutradan proveo dan s padobrancima umjesto s letačima. Obećavaju mu janje ako skoči, znači ništa od janjeta. Stane Šerpa, usput rečeno, po prilično lošem danu uz suhu termiku i padobrance u zoni, ipak odletio 44km, sasvim dovoljno za 57 bodova i uvrštenje na OLC listu.
    Da se malo osvrnem na naslov, štuka, mislim na švapskog junkersa iz WW2, ponire baš kao Mister No nakon otkačivanja, uz zviždanje, ali bez bombi, eto ga brzo na slijetanju. Da se osvrnem malo i na susjede, kolege iz Slavonskog Broda, čujem ih jučer na frekvenciji, lete ko rode ispred hladne fronte a protugradna puca po Slavoniji, kumulusi ko atomske. Svaka im čast. I za kraj, čujem da je kojot napokon uhvatio pticu trkačicu?!
jedrenje @ 15:05 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, svibanj 12, 2007
    Kao što nekidan napisah, kad vojska nema posla, onda radi gluposti. Tako ni u petak, a ni subotu, unatoč dobrom vremenu, a zahvaljujući neplaniranim dogodovštinama na livadi (pripreme ljudi skakača iz aviona i vjetrom uništenom inventaru), nije bilo letenja pa se vojska okrenula drugim aktivnostima.
    Neprijatelj Mister No, poznatiji nekima i kao Chovek Iguana, održao je riječ te jutros vodio na konzumiranje oklade u vidu piva i sendviča. Kad je bilo jasno da neće biti letenja, planuo je i burić piva donešen još jesenas sa lokacije EDMS, ispričale se mnoge letačke priče sa svih krajeva svijeta. Obećao šef bit će sutra jedrenja, pa odoh ranije spavati ne bi li se naspavao.
    Već petnaest dana nismo se na livadi dobro najeli pa je pao dogovor i za još jedno janje koje će platiti glavom vrlo uskoro... Munđ, men janjetine men!
    OPTIMIZE!
jedrenje @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, svibanj 4, 2007
    Prava stvar ovaj Onlinecontest, svaka čast švabi koji ga izmisli! Kad bih prije po tako "lošem" danu kao nekidan napravio 70km, da nije natjecateljskog duha OLCa? Vjerojatno nikad. Bauljali bi oko aerodroma, skupljali sate u istom ili dva-tri susjedna stupa. Ovako, u potrazi za kilometrima odlazimo od stupa do stupa, ne zadržavajući se dugo u istom i na taj način imamo odličan trening traženja termike i centriranja, a usput bilježimo i kilometre.
    Ujutro se sve navuklo, cirusi neki, ali oko podneva se malo raspuklo, počele se neke krpice stvarati i kaže šef krenimo! U šlepu jaka turbulencija, udara na sve strane, iako nema kumulusa suha termika očito radi. Prvi stup 2 do 3 metra sve do 1100 metara, okrećem na jug prema crnim izgorenim poljima južno od Briješća znajući da tamo ima nešto. I stvarno, još jedan stup. Ne ide nikako preko 1200. Vidim dan nije baš za nešto pa odlučujem maksimalno iskorisiti barem ovo što se nudi. Šest dionica od Nemetina do Čepina trebalo bi donijeti sigurno 50km.
    Uskoro polijeće i ljuti Mister No, baulja ispod u susjednom stupu taman kad sam naletio na jedan od 3 metra i pomažem mu navodeći ga k meni. Hvala Krugeru, reče Mister No i obeća mi pivo za ovaj stup. Odlično, problem postletačke žeđi je rješen pa okrećem prema Brođancima, nazad prema Nemetinu, Čepinu i tako 3 puta tamo i nazad. Padobranac Želja viče iz pajpera o nekim pijavicama, pogledam dolje kad ono zaista - iznad suhog polja zapadno od piste stvorila se pijavica! Stupovi uskovitlane prašine postali su svakodnevica na tom polju zadnjih tjedan dana. Prije ih nikada nije bilo u tolikom broju. Zapravo, ne sjećam se da sam ih na aerodromu ikada prije i vidio.
    Kod pete dionice, negdje iznad Briješća, u natjecateljskom zanosu i potrazi za stupom koji je tu negdje bio prije 20 minuta (vidim track na GPSu), zaboravim iz kojeg sam smjera došao u ovaj stup! No nema veze, rekoh u sebi, i nastavih prema Čepinu.
    Cirusi se sada već dobro navukli, no još uvijek ima dizanja iznad zagrijanih suhih polja i iznad Osijeka, no kako sam odradio svih 6 dionica odlučujem polako na slijetanje. Laptop ostao kući pa još ne znamo kilometražu, Mister No ni ne gleda jer je opet jučer štedio struju za peglanje pa nije napunio loger! Odlazimo na pivo i koricu kruha (dobro ide zajedno!). U hladu Križ i Štifke popunjavaju knjižice letenja za protekli mjesec.
    Dolazim kući, skidam track (vidi track) - tri sata leta, 68 kilometara pokazuje OLC! Izvrsno!
jedrenje @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 29, 2007
    Subota je, ranije smo došli na aerodrom znajući da se sprema veliki dan. Prognoza kao i jučerašnji dan samo bez vjetra. Tako je i bilo. Prokuhalo je već oko 12 negdje u daljini na brdima i brzo zahvatilo i naše područje.
    Gore sam oko 12:30, penjem brzo do Vrcana na 2200, on je poletio let prije. Okrećemo prema Brođancima ne želeći gubiti vrijeme. Nije se baš obradovao kad ga je Shef zvao da ostane u zoni. Nastavljam dalje prema Našicama i produžavam iza, do Gašinog kamenoloma. Baze oko 2500, okrećem prema Osijeku računajući da li da radim istu dionicu tamo i nazad nekoliko puta jer tako bih skupio 200km iz dva puta do Našica i nazad. Odlično vrijeme prema jugu i odlučujem kao idan prije - prema Vinkovcima i Županji. Bit će tako i dobar trokut uspijem li završiti dan u Osijeku. Luđačka penjanja od konstantnih 5 metara ispred Đakova, baze 2600, bez puno kruženja brzo stižem do Vinkovaca i nastavljam malo južnije, prema Otoku.
    Opet se spojiše kumulusi u dugi niz i okrećem prema sjeveru, ka Osijeku. Računam udaljenost po GPSu ne bih li vidio hoću li napokon probiti 200km i dobiti okladu s ljutim mi neprijateljem. Za svaki slučaj produžavam sjeverno prema Belom Manastiru, baze iznad Klise oko 2900 metara, skoro kao jučer! Ubrzavam ispod baze i povlačim blanika skoro do stolinga izvan oblaka ne bih li povećao jučerašnji isinski rekord od 2850m. GPS pokazuje 2919! Bit će dovoljno da Mister No zaplače za večerom pred janjcem.
    Poziv sa zemlje i naredba da silazim čim napravim 200km. Od Kopačeva pravim još jednu dugu dionicu prema Petrijevcima i okrećem napokon prema aerodromu sa velikom zalihom visine. Odoka kažem - bilo je oko 210-220km. Iguana (treće ime Mister Noa) kaže ajd u pivo da je bilo 230. I tu je okladu izgubio - OLC navečer pokazuje 208km (vidi track)! Jedan od ciljeva za ovu sezonu je ispunjen, slijedeća stepenica - 300 u blaniku ili 400 u nekom drugom stroju.
    I za kraj, kakav je to janjac bio, sladak i slan u isti čas, taman 20 kila na 20 ljudi. Okupili se i zmajari i padobranci i putnici namjernici i oni što lete nad svinjcem.
jedrenje @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 20, 2007
    Nemoguće se desilo. Čovjek šerpa je među nama. Tensing Šerpa od sada je amater. Cepin i kuhalo te nepropusni šatori njemu ne trebaju. A niti kisik. Penje se na 8800 lakoćom ugarka nošenog ljetnom termikom. Zavide mu svi. On je STANE ŠERPA!
    Negira svoje moći, no svi znaju da mu nisu ni za petama. Osvojio je sve vrhunce koji se osvojiti mogu. Viđaju ga i iz Šatla te prijavljuju kao UFO. Nitko mu ne zna porijeklo, ali se kunu da su ga vidjeli i u stratosferi. Konkurencija je Bartu Rutanu na pionirskim jeftinim izletima u svemir, on samo zapali cigaru i odlebdi kao najobičniji dim takovom lakoćom da ni kondor na peruanskoj padini ne zna što ga je snašlo kad ovaj prohuji pored njega.
    Skromnost mu je vrlina pa neće priznati da je bio iznad 8800. No zato hvali kolege koji su bili do 7800. Kao da mu nije stalo. On je pravi junak, skroman i samozatajan. Počeo je pućkanjem lule, a sada dimi kao smuk i leti kao kondor. Zvizne do 8800 bez perioda privikavanja. Kao kardiogram. Ode do vertikalnog bespuća, a potom, kao da nas ismijava, vrati se na 200. Pa opet BANG do plavetnila gdje ga ljudsko oko nije u stanju dokučiti. Vario nije graviran shodno njemu, samo nama zemljanima.
    Vrati se opet nazad kao da nas zove, no mi to ne možemo pratiti. Obični smo smrtnici. Divimo se moćima i čeznemo za njima. Idol nam je. Sanjamo od malena, sve bi dali za trenutak doživljaja na toj visini. Nemamo sreće.
    On je jedan jedini - on je STANE ŠERPA!
jedrenje @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, travanj 17, 2007
    Kad god sjednemo u pticu, ne vraćamo se bez 50km iza leđa. Prekjučer me nakon hunjavice posjelo opet u duet, ovaj puta s Križem, pročistih sinuse do 1700m i nazad - ko da i nisam bio bolestan nakon toga! Do Brođanaca pa malo do Petrijevaca i nazad prema Tenji, još malo muvanja oko aerodroma i eto ko od šale 43km, znači preko 50 bodova s blanikovim hendikepom - dovoljno da sve bude regularno za OLC (vidi track).
    Jučer priča za sebe, odnosno za plakanje - vrijeme puklo ko u Namibiji, kumulusa onih tankih finih s crnom bazom, vjerojatno oko 2500m, a Kapetan Miki zapalio za Zagreb. Još uz to i ponedjeljak, takozvani tehnički dan, od letenja ništa. Da se potrefi vikend i ranije polijetanje po jučerašnjem bi vremenu i blanik odletio 300km a janje bi napokon platilo glavom. Ovako ništa.
    Danas shef zove, kaže dolazite, nešto kumulusa već kuva oko Đakova, radno vrijeme ističe a ja palim bolid i put livade, kaže i debeljko iz paraglajderske sekcije da će se oprobati popodne kao vodobalast...
jedrenje @ 15:06 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 14, 2007
    ... ne bi ti meni laširao uz onakav školski sa 400m i kočnicama do tačdauna. Hm, sve je počelo kad je Kapetan Miki, zauzet bacanjem nekih ljudi s padobranom iz aviona, odlučio mene posjesti na zadnje sjedalo iza mrskog mi neprijatelja. Pripremio sam nepropusnu vrećicu s znakom Croatie Airlines i spremio se na najgore.
    Začudo, iako nas je pajper pošlepao kroz par dobrih stupova u kojima MrNo na moje zapomaganje ipak nije otkačio, na 600m pajper je odlučio mahnuti krilima poručujući - snalazite se! Pet minuta brljavljenja po nuli i konačno neka 2 metra. Fuj, koliki su to stupovi bili. Brzo smo na 1800m i krećemo prema Brođancima, vjetar je slab sjeveroistok. Molim Mister Noa da mi malo prepusti komande ne bi li i ja okusio blagodati toga dan, no on spomije neki okasti ključ 32 u džepu pored.
    Smirujem se, ali iznad Brođanaca vrag mi ne da mira pa tražim ponovo, a ovom jadniku valjda već dosta zapomaganja pa mi ipak prepušta na 5 minuta. Moram li napominjati da mi je dao komande iznad neke šumetine, te smo brzo bili dolje na 1000 :-( Prepuštam mu ponovo komande i krećemo nazad prema Čepinu. Usput još jedan odličan stup, visine dovoljno za do Tenje. Započinje rasprava - hoćemo li na slijetanje ili još jednu dionicu prema zapadu. Molećivi pogledi Križa i Tihe odozdo nagnali su nas da odlučimo slijetanje, no Captain in command sa prvog sjedala brzo mijenja mišljenje iznad farme gdje nas još jedan 2m stup brzo diže do 1700m. Pravac Petrijevci iznad kojih MrNo zapomaže uplašenim glasom ajmo nazad ajmo nazad. Na visinomjeru 1000m i okrećemo točno iznad centra sela prema aerodromu.
    Stižemo u zonu sa 500m i tada počinje drama - izvlače se kočnice pa pravo u školski, vičem nemoj Krešo bogati preuzeću ti komande, ovaj živčan kaže vadiću okasti, a ja vadim vrećicu Croatie. Uvučene, izvučene, delfiniranje u downwindu, brzina malo 80, malo 120, reko nećemo se zezati nisi sam, brzina 80 u 4. zaokretu a kočnice skroz izvučene, hitro guram palicu naprijed, MrNo zapomaže - ma dosta mi je i 80! Rekoh sad ću ja gedore izvaditi i odluči ipak povećati na 95. Ravnanje ko na nosaču, znači bez ravnanja, pune kočnice, DUMP.
    Eto živi smo ipak stigli, ali slijedeći let bez gedora ne idem gore. Skidamo let (vidi track) s gpsa, 72km, hm i više nego dobro obzirom da smo poletjeli oko 16.
Haug!
jedrenje @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 12, 2007
    Ideju za naslov dade mi kolega na jednom forumu koji leta po Africi, a ponukan jučerašnjim danom ne mogu da ne pohvalim i svog okorjelog neprijatelja koji je jučer u starom rasklimanom i neofarbanom 9A-GBG napravio svoj prvi pravi prelet.
    Naravno, ne bi Kruger bio Kruger da ne hvasta  i sebe, pa eto: palo je prvih 100km ove godine u novom ofarbanom dvosjedu koji na nebu propupalom kumulusima privlači zadivljene poglede starosjedioca slavonskih sela (pih, amater Tin Ujević). Dok smo gurali Blanike kaže Mister No ništa od jedrenja, zatvara se, mrlj brlj, opravdavajući se tako unaprijed u slučaju neuspjeha (tipična reakcija nesigurnog, tremom uzdrmanog i uplašenog pesimiste). Na komentar mu ne odgovaram jer očigledno je da je vrijeme idealno.

STUPOVI KO ATOMSKE

    Nakon otkačivanja već me prvi stup podiže do baze od 2000m točno iznad aerodroma. Tek pogled na track na GPSu otkriva da su stupovi malo nakošeni uslijed sjeverozapadnog vjetra. Okrećem odmah u vjetar i bez problema stižem 40km zapadno do Našica uz pomoć dva ili tri stupa. Usput 3 poljoprivredna aerodoroma - nema problema za slučaj vanterenskog.
    Opet brojni telefonski pozivi, ali zbog visine primam samo poruke o propuštenim pozivima kad se tu i tamo pojavi zrno signala. Vidim zvao šef, zvao otac 5 puta, zove Vrcan, žena ne zove jer sam poslo poruku nakon otkačivanja da sam gore vjerojatno do navečer (iz 5. pokušaja na 700m dimni je signal jedva poslan prema skvo).
    Čujem Mister Noa, pardon njegovog instruktora sa zadnjeg sjedala kako javlja Valpovo. Ide i njima izgleda. Nad Našicamapuca predivan pogled na sam grad, Požešku kotlinu, no ne zadržavam se dugo nego penjem ponovo skoro do baze i okrećem niz vjetar prema Đakovu.

DO VINKOVACA ILI KUĆI?

    Kurs prema Đakovu, a mene muči hoću li dalje prema Vinkovcima pa vjerojatno tamo sletjeti ili do Đakova znajući da će biti sigurnih 100km pa onda kući. GPS pokazuje 40km do Vinkovaca, kumulusi se polako stanjuju i ja odlučujem samo do Đakova jer bi zadnja dionica iz Vinkovaca bila uz vjetar, s upitnim vremenom. I stvarno, kumulusi na zadnjoj dionici polako nestaju, osim onih par legendarnih čepinskih koji su se tamo skućili i drže se ko pijan plota.
    Tri kilometra južno od aerodroma iznenađenje - stup konstantnih 4 do 5 metara i penjem ponovo skoro do bae. Društvo mi pravi GBG koji je skoro iscurio sa 250m dok mu nisam javio za stup iznad Brijesta. Kružimo zajedno i ja se odlučujem ostaviti ga na miru i odletjeti zadnju dionicu do Bilja i nazad, računajući na dodatnih 30-ak kilometara.

71 KUNU I 50 LIPA

    Slijećem i odmah do polja ne bih li olakšao bešiku, guramo blanika do hangara, a drugi ostaje na startu ne bi li napravio koji školski krug. Mister No se već ubio od tekile, predmnijevam, no srećem ga uz koka kolu u ruci, kaže bazdit će pa se žena ljuti.
    Skidamo trekove (vidi track) kad imamo što i vidjeti, obojica iznad očekivanja! Što s onim kunama i lipama?! E pa kako obično večer završava u birtiji, a najbolji let plaća rundu, tako i meni došla konobarica i kaže "71 kunu i 50 lipa" (hint: Aco pije deci-deci pa ispadne na decimale zbog vina i mineralne), a ja iz zadnjeg džepa vadim ZADNJIH 70 papirnatih kuna te posežem za prednjim džepom gdje su sitniši, a unutra ravno ZADNJE tri kovanice po 50 lipa!
ŽIVILI!
jedrenje @ 11:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 11, 2007
    Iako je jučer Mister No javno zaprijetio i bacio kletvu na mene da bez sretnog šešira nećemo ni on ni ja više uspješno zajedriti, jučerašnje jedrenje po umjerenom zapadnom vjetru i vrlo nakošenim stupovima (olc file) sa šeširom zaboravljenim u prtljažnom prostoru crvenog bolida pokazalo je upravo suprotno!
    Bijela je ptica odradila svoje, iako sam opet poletio relativno kasno (oko 16h, pos'o je pos'o!). Odlučih prvu dionicu odletjeti što dalje u vjetar kako bih se vratio lakše nazad i sve je teklo po planu. Legendarni veliki bijeli čepinski stupovi ponovo su pokazali svoju snagu (zadnji kumulusi u predvečerje ostanu upravo tamo), odnijevši me negdje iza Brođanaca prema Našicama. Daljnje penjanje iznad 1700m prekida neuspješni telefonski poziv protivnika Mister Noa koji zove provjeravajući valjda gdje su piloti tog popodneva. U pozadini buka usisavača. Jako slab signal ne dozvoljava nikakvu konverzaciju, osim mog ushićenog vikanja - "1700 i penjem juhuuuu, supuuuu, jurim na zapad strelovito, već sam na 1800!" i pritom malo lažem. Nisam htio dalje jer se večer opet približavala. Okrenuh prema Osijeku, da bi me na povratku iznad Čepina opet malo podigli Veliki Bijeli pa sam okrenuo još jednu kraću dionicu na zapad (olc priznaje 6 dionica). Kako se sunce polako spuštalo, odlučih definitivno odletjeti zadnju dionicu prije slijetanja - što dalje na istok iznad grada i prema livadi.
    U školskom krugu srećem drugog blanika sa Križem za upravljačem i žurno prije njega slijećem. Kako to obično u našem narodu biva, dan završava uz gajbu ladnog Osječkog, a po novom i uz ekran kompjutera na birtijskom stolu. Još jedan telefonski poziv Mister Noa prekida predvečernju idilu uz hladno Osječko. U pozadini zveckanje lonaca i šum vode iz pipe. Ovaj puta odbijam poziv i brišem kondenziranu vodu s čaše...
jedrenje @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 8, 2007
    Cijelo prijepodne naoblaka, rekoh sebi ljuti mi neprijatelj ima sreće što ima rijetko dobru stolicu pa mu se i ne isplati dolaziti na livadu. Cijelo prijepodne gledamo gore, a ono kao da će kiša svaki tren. Prošlo je podne i kaže Križ ajmo gurati blanika na start. Kako smo ga odgurali tako se počelo razvedravati i oko pola 1 granulo sunce! Kumulusa svuda naokolo, zmajari kreću s letenje a Dario i Boki katapultirani odlaze nebu pod oblake.
    Uskoro krećemo i mi, stupova svuda, diže kažu ko blesavi. Odlazim gore oko 14:45, hvatam prvi stup negdje iznad farme i sa 2 do 3 metra bez problema stižem do dva zmajara na 1200m. Ja rtim jedan stup, a oni drugi,udaljen svega jedno kilometar. Samnom u stupu su i dvije orlušine pa ne znam više na koga da pazim, na njih ili zmajare. Dolje pun aerodrom ljudi, milina, počinju i padobranci skakati i to mi je problem - moram se držati što dalje zone aerodroma ili dolje, kaže šef. Krenem tako prema Brođancima, čepinski legendarni stupovi rade na sve strane, penjem maksimalno do 1400m i odmah dalje, pokušavajući skupiti što više kilometara. Okrećem prema Klisi, držeći se što dalje od aerodroma. Od Klise ponovo okrećem prema Brođancima, još jednom prema Klisi. Iznad Tenje osjetim da se polako stupovi prorjeđuju i krećem polako prema zoni, ne riskirajući neko vanterensko sletanje s novom spravom. Svuda ima još do metar dizanja, ali odlučujem polako dolje jer za danas je bilo super obzirom kako je dan počeo, nabrat će se nekih 70km out-and-return.
    Guramo blanika u hangar, a dolje sva sila ljudi - modelara, paraglajderista, zmajara, padobranaca, slučajnih prolaznika... Odlazimo na OMV s laptopom i još jednom svi zajedno vrtimo zadnji let (vidi olc).
jedrenje @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, travanj 7, 2007
    Jučer dan kao opet obećava, dizanja je bilo, ali stupovi nakošeni, skoro horizontalni pa je svaki pokušaj penjanja nakon otkačivanja ostao uzaludan (olc). Jest da smo malo kasno i krenuli, opet oko 16 sati, ali prognoza za sutrašnji dan je OK, a Mićaga najavio letenje za 10h!
    Samo još da se makne ova naoblaka i da moj ljuti neprijatelj, amazonski pilot Mister No, ozdravi (imao je naime rijetko dobru stolicu zadnjih dana :-).
    Dok su jedni pokušavali jedriti, ostatak je ekipe promatrao kanadera koji prvi puta ima posla kod nas u ravnici - netko je valjda peko slannu pa ošlo pola Kopačkog rita umjesto nas pod oblake!
jedrenje @ 08:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
epp
Shoutbox
13.9.2017. 13:37 :: meja promosi
SELPRINTING 081220592027 (Tsel): jual meja portable, knockdown, iklan, promosi, pop up counter, event desk, polycounter, backwall
13.9.2017. 13:38 :: meja promosi
SELPRINTING 081220592027 (Tsel): jual meja portable, knockdown, iklan, promosi, pop up counter, event desk, polycounter, backwall
13.9.2017. 14:29 :: SINGKIRKAN MASALAH SERIUS DENGAN OBAT GANG JIE GHO SIAH
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
15.9.2017. 14:20 :: Penyebab berak berlendir dan cara mengobatinya
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
16.9.2017. 8:50 :: Cara Menghilangkan Kutil Di Kelamin Secara Alami
Jual Kapsul dan Salep Jamu Kutil Kelamin Denature
kotak kami via SMS/WA/Tlp : 0857 6789 7666
16.9.2017. 13:44 :: 5 obat herbal asam urat paling ampuh mudah di dapat
Obat asam urat herbal paling ampuh terbaru dan mudah di dapat hubungi 0821 3961 5111
16.9.2017. 16:47 :: Pantun
Pantun
16.9.2017. 16:47 :: Pantun Cinta
Pantun Cinta
16.9.2017. 16:47 :: Pantun Lucu
Pantun Lucu
16.9.2017. 16:47 :: Pantun Agama
Pantun Agama
16.9.2017. 16:48 :: Pantun Nasehat
Pantun Nasehat
16.9.2017. 18:02 :: Obat Kutil Di Kulit Kelamin
Menjual Jamu Tradisional Yang dapat mengatasi kondiloma akuminata

hubungi
083844900110
Whatsapp
18.9.2017. 15:32 :: obat wasir di jakarta
kami menjual obat herbal ampuh dari de nature hubungi kami 082111440020
18.9.2017. 15:32 :: aturan pakai ambejoss
kami menjual obat herbal ampuh dari de nature hubungi kami 082111440020
18.9.2017. 15:32 :: obat hemorohid manjur
kami menjual obat herbal ampuh dari de nature hubungi kami 082111440020
18.9.2017. 18:24 :: obat wasir anak
kami menjual obat herbal ampuh dari de nature hubungi kami 082111440020
18.9.2017. 18:26 :: obat wasir anak
kami menjual obat herbal ampuh dari de nature hubungi kami 082111440020
18.9.2017. 18:26 :: obat wasir anak
kami menjual obat herbal ampuh dari de nature hubungi kami 082111440020
18.9.2017. 18:27 :: obat wasir anak
kami menjual obat herbal ampuh dari de nature hubungi kami 082111440020
18.9.2017. 18:27 :: obat wasir anak
kami menjual obat herbal ampuh dari de nature hubungi kami 082111440020
18.9.2017. 18:28 :: obat wasir anak
kami menjual obat herbal ampuh dari de nature hubungi kami 082111440020
19.9.2017. 15:11 :: 4 Obat Rematik Tradisional Mudah Didapat
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.9.2017. 14:36 :: obat asam urat tinggi
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
22.9.2017. 14:17 :: obat rematik tulang lutut
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
23.9.2017. 13:02 :: Obat ambeien/wasir aman untuk ibu hamil dan menyusui
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
23.9.2017. 22:44 :: http://bit.ly/2hj9qFp
Kami menjual berbagai obat hermal denature untuk mengobati berbagai macam penyakit, seperti: sipilis,kutil,ambeien,dll<br />yang berminat silahkan langsung saja inbox/ hubungi:<br />085668321045 sms/wa<br />pin bbm:5f71111f
24.9.2017. 2:48 :: Opasnost Kondiloma
De Nature Indonesia Menyediakan Berbagai Macam Obat herbal Untuk Mengobati Penyakit Kutil Kelamin Atau Ketuat Dan Penyakit Lainnya Secara Alami Dan Herbal. <br />Segera Hubungi No. Hp 081632231150 (Sms/Wa/Telp). <br />Pin BB DA4C5F4E.
24.9.2017. 11:28 :: Obat Apotik Untuk Kondiloma Akuminata
De Nature Indonesia Menyediakan Berbagai Macam Obat herbal Untuk Mengobati Penyakit Kutil Kelamin Atau Ketuat Dan Penyakit Lainnya Secara Alami Dan Herbal. <br />Segera Hubungi No. Hp 081632231150 (Sms/Wa/Telp). <br />Pin BB DA4C5F4E.
25.9.2017. 15:04 :: obat asam urat bengkak kaki
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
25.9.2017. 15:05 :: obat ambeien aman utk ibu hamil
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
Brojač posjeta
101847
Copyright
Fotografije su intelektualno vlasništvo te se ne smiju kopirati ili koristiti na bilo kojem mediju bez prethodnog odobrenja. Ako želite iskoristiti moje fotografije molim da mi se obratite na mail ili u komentarima.
pilotban AT gmail
Index.hr
Nema zapisa.